Predsjednik Milanović je iz Bosne i Hercegovine gdje boravi u radnom posjetu poslao poruku podrške tamošnjim Hrvatima u zalaganju za njihovu jednakopravnost a na kraju je spomenuo profesora Dejana Jovića, nazvavši ga ‘eskort damom Milorada Pupovca’.
U Livnu je, odgovarajući na pitanja novinara, spomenuo profesora Fakulteta političkih znanosti Dejana Jovića, poručujući, kako prenosi HRT:
“Taj status konstitutivnog naroda nije nekakav simpatični dekor, to je pitanje egzistencije Hrvata i ostala dva naroda, nacije u BiH. Hrvati ovdje nisu manjina mada sam čuo da neki profesori politologije po hrvatskim televizijama lupetaju. Što je nepismeno i grozno da pokušavaju podmetnuti takvu tezu, ispada da bi Hrvatima bilo bolje da su nacionalna manjina u BiH. To je gospodin profesor rekao.”
“Profesori iz Zagreba koji dobivaju plaću iz hrvatskog proračuna i govore gluposti neka objasne svojim susjedima kako to cinično predlažu. Hrvatima u BiH da budu manjina, to im je kul, to im je sexy. Manjine u RH imaju prava o kojima manjine u susjednim državama mogu sanjati, osim u Sloveniji. Profesor odgovori, budite manjina, jedite sa zemlje. Naravno, u Hrvatskoj manjine ne jedu sa zemlje, jedu zajedno sa svima sa stola”, dodao je.
Na kraju je još jednom spomenuo profesora Dejana Jovića, nazvavši ga ‘eskort damom Milorada Pupovca’.
Dejan Jović u našem društvu i državi (pa onda i u, prema njemu, tom propalom projektu) nije bilo tko. Teško je zapravo pronaći javnog radnika i intelektualca koji je kod nas u tolikoj mjeri stručno, društveno i politički utjecajan. Podsjetimo, Jović je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te član niza domaćih i međunarodnih analitičko-lobističkih udruga i instituta. Nakon 2000. obnašao je dužnosti posebnog savjetnika ministara vanjskih poslova Republike Hrvatske (u mandatu Miomira Žužula i Kolinde Grabar-Kitarović 2003.-2006.) i glavnog analitičara u Uredu predsjednika Republike Hrvatske (u mandatu Ive Josipovića 2010.-2014.), a danas je na mjestu člana savjeta krovne institucije hrvatskih Srba, Srpskog narodnog vijeća iz, kako je znakovito navedeno na njihovoj internetskoj stranici, „reda uglednih predstavnika srpske zajednice u Republici Hrvatskoj“. Kako je uspio toliko mnogo (daleko više nego prije 1990.!) u tako očito propalom projektu, ostaje nejasno.
Prof. dr. sc. Dejan Jović danas radi na Fakultetu političkih znanosti, te između ostaloga na poslijediplomskom studiju predmet Hrvatska vanjska politika. Stipendije i potpore primao je od Britanske Akademije, Zaklade Carnegie, Umjetničkog i humanističkog vijeća te Otvorenog društva Georgea Sorosa. Jović je sudjelovao na Zelenoj akademiji, programu političkog obrazovanja, najdugoročnijem projektu Tomaševićeve udruge Insitut za političku ekologiju koji je zapravo stariji od nje same te su ga započele njemačka politička zaklada Heinrich Böll Stiftunga, Zelena europska fondacija, Fondacija Otvoreno društvo, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva zajedno sa Zelenom akcijom, Multimedijalnim institutom i Zagreb Subversive Forumom.
On je također urednik časopisa Politička misao te je član Hrvatskog politološkog društva. Časopis Politička misao svojevremeno je objavio rad o konzervativno-političkim pokretima u Hrvatskoj koji je sadržavao lažne informacije o udruzi “U ime obitelji”
Konzultant je Ekonomsko-obavještajne jedinice (Economist Intelligence Unit). Njegovo znanje koristilo je nekoliko britanskih konzultantskih tvrtki, a povremeno i ministarstvo vanjskih poslova i Commonwealtha vlade Ujedinjenog Kraljevstva, navodi se u njegovom životopisu.
Prof. dr. sc. Jović 2018. je sudjelovao na sastanku predsjednice Kolinde-Grabar Kitarović i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića tijekom njegovog službenog posjeta Hrvatskoj. Na sastanku je sudjelovao u svojstvu predsjednika Savjeta Političke akademije Srpskog narodnog vijeća, kao delegat petnaestoro srpskih prolaznika te akademije.
Bivši predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, uručio mu je otkaz 2014. godine kada je u svom časopisu Politička misao objavio osobni komentar povodom škotskog referenduma o neovisnosti u kojem je zaključio kako je hrvatski referendum 1991. godine bio “vrlo neliberalan” i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima.
Nadalje, on je u veljači 2019. godine čestitao Budimiru Lončaru na “razbijanju” Hrvatskog generalskog zbora kojeg su napustili generali Ivan Tolj i Ivan Kapular zbog šutnje o odlikovanju bivšeg ministra vanjskih poslova SFRJ koji je najpoznatiji po uspješnom lobiranju za nametanje embarga Hrvatskoj glede nabave oružja u jeku velikosrpske agresije.
Krajem 2020. on je na Twitteru podijelio riječi iz intervjua književnika Pere Kvesića, u kojem on kaže kako je ideja stvaranja Hrvatske bila “retardirana i nakaradna” te kako je nemoguće “realizirati lošu zamisao i očekivati nešto dobro”.
Uz link na intervju Pere Kvesića u Večernjem listu, Dejan Jović izdvojio je napisao:
“Izvrstan intervju Pere Kvesića. Kaže: “Ne razumijem zašto je Igor Mandić boležljivo blag kad kaže da je Hrvatska propali projekt. Već je i sama zamisao bila retardirana i nakaradna… Ne možete realizirati lošu zamisao i očekivati nešto dobro”.
Pitanje je zašto ovakva ličnost nakon očito protuhrvatskog djelovanja i ovakvih izjava u Hrvatskoj dobiva medijski prostor i značaj?
Napokon ga je Milanović smjestio na pravo mjesto!
