Gostujući na Noći svjedoka, godišnjem događaju koji organizira međunarodna katolička humanitarna organizacija Aide à l’Église en Détresse (ACN) – Pomoć Crkvi u nevolji, svećenik Isa Emmanuel Saliu iznio je svjedočanstvo o progonima koji pogađaju kršćane na sjeveru Nigerije. Potječući iz muslimanske obitelji i kao izravan svjedok džihadističkog nasilja gotovo dvadeset godina, opisuje zemlju u kojoj kršćanske zajednice žive rastrgane između prisilnog iseljavanja, nade i osjećaja političke napuštenosti.
Na sjeveru Nigerije, džihadističko nasilje već gotovo dvadeset godina određuje svakodnevicu tisuća ljudi. Kršćani su posebno na meti u srcu vjerskog i političkog sukoba ukorijenjenog u povijesti zemlje. Kao gost Pomoći Crkvi u nevolji na 16. Noći svjedoka, otac Isa Emmanuel Saliu, svećenik biskupije Kontagora i profesor islamologije i međuvjerskog dijaloga u velikom sjemeništu Dobrog Pastira u Kaduni, svjedočio je o situaciji koja se neprestano pogoršava u pet francuskih gradova. Najprije u Angersu (14. studenoga), zatim u Argenteuilu, Ženevi, Toulonu i na kraju u Parizu (19. studenoga).
Nigerija ima tri glavne religije: kršćanstvo, islam i animizam, tradicionalnu afričku religiju. Prve dvije dominiraju i gotovo jednako dijele stanovništvo, no ta koegzistencija već desetljećima odvija se u ozračju velike napetosti.
”Odnosi između kršćana i muslimana već dugo vremena su teški. Ponekad izgleda kao stalna konkurencija”, rezimira svećenik.
Redoviti napadi
U posljednjih petnaest godina ovo rivalstvo postalo je mnogo opasnije zbog pojave naoružanih džihadističkih skupina. Prvo Boko Haram, a zatim i druge frakcije koje su nastale iz prvobitne pobune. Otac Saliu govori o redovitim napadima u državama s većinskim kršćanskim stanovništvom, poput Benuea, Plateaua, Nasarawa i Tarabe. Otmice, spaljivanje sela, masovna ubojstva – zločini se ponavljaju.
Njihov cilj je, kaže: ”Žele islamizirati zemlju i nametnuti šerijat umjesto Ustava. To je njihov plan od početka.”
Kritizira i neaktivnost pa čak i suučesništvo nekih političkih dužnosnika. Vlada, kaže, nikada nije uspjela zaustaviti napade. ”Čini se da neki od toga profitiraju. Postoji neka vrsta suučesništva, rekao bih.”
To hrani dubok osjećaj napuštenosti među kršćanskim zajednicama na sjeveru.
Svećenik je također opisao svoja osobna iskustva. Godine 2006., nakon karikature proroka Muhameda objavljene u Danskoj, izbili su neredi u Nigeriji.
”U Kontagori je u jednoj noći osam crkava zapaljeno. Župa u kojoj sam bio potpuno je uništena. Nasilje je pokrenuo udaljeni događaj, bez veze s lokalnim stanovništvom. Mnogi od nas nisu ni znali gdje je Danska”, kaže. Taj je događaj bio njegov prvi izravan susret s brutalnošću vjerskih progona.
Za kršćane, preživjeti u takvom kontekstu svakodnevni je izazov. Mnogi su morali napustiti svoja sela i sada žive u izbjegličkim kampovima. Unatoč tome, svećenik ističe čvrstoću njihove vjere.
”Iseljeni su, izgubili su sve, ali i dalje govore da neće odustati od Krista. Čuvaju nadu. U kampovima Crkva nastoji održati prisutnost: mise, duhovna podrška, materijalna pomoć kad je to moguće.”
https://platform.twitter.com/embed/Tweet.html?creatorScreenName=narodhr&dnt=false&embedId=twitter-widget-0&features=eyJ0ZndfdGltZWxpbmVfbGlzdCI6eyJidWNrZXQiOltdLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X2ZvbGxvd2VyX2NvdW50X3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9iYWNrZW5kIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19yZWZzcmNfc2Vzc2lvbiI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZm9zbnJfc29mdF9pbnRlcnZlbnRpb25zX2VuYWJsZWQiOnsiYnVja2V0Ijoib24iLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X21peGVkX21lZGlhXzE1ODk3Ijp7ImJ1Y2tldCI6InRyZWF0bWVudCIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZXhwZXJpbWVudHNfY29va2llX2V4cGlyYXRpb24iOnsiYnVja2V0IjoxMjA5NjAwLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X3Nob3dfYmlyZHdhdGNoX3Bpdm90c19lbmFibGVkIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19kdXBsaWNhdGVfc2NyaWJlc190b19zZXR0aW5ncyI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdXNlX3Byb2ZpbGVfaW1hZ2Vfc2hhcGVfZW5hYmxlZCI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdmlkZW9faGxzX2R5bmFtaWNfbWFuaWZlc3RzXzE1MDgyIjp7ImJ1Y2tldCI6InRydWVfYml0cmF0ZSIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfbGVnYWN5X3RpbWVsaW5lX3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9mcm9udGVuZCI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9fQ%3D%3D&frame=false&hideCard=false&hideThread=false&id=1991593589441241115&lang=hr&maxWidth=560px&origin=https%3A%2F%2Fnarod.hr%2Feu-svijet%2Fsvecenik-o-progonima-u-nigeriji-postoji-organiziran-plan-islamizacije-zemlje&sessionId=641d42cb802d5e6aa1902356cab16615445285b1&siteScreenName=narodhr&theme=light&widgetsVersion=2615f7e52b7e0%3A1702314776716&width=550px
Koegzistencija u opasnosti
Nedostatak državne zaštite učinio je neke međunarodne prijedloge osobito osjetljivima. Kada je prije nekoliko tjedana američki predsjednik Donald Trump predložio pomoć nigerijskim kršćanima, u zemlji je izbila žustra polemika.
”Muslimani su optuživali Trumpa da želi napasti Nigeriju, iako je on govorio samo o borbi protiv terorista”, podsjeća svećenik. Mnogi su to ipak vidjeli kao tračak nade. ”Za mene bi ta intervencija bila jedino rješenje. Ako nam netko želi pomoći, zašto to odbiti?”
Pitanje koegzistencije religija danas je više nego ikada u zraku.
”Pitam se hoće li kršćani i muslimani uopće moći još živjeti zajedno. Napetosti su prevelike”, priznaje. U ovom ozračju opće nepovjerenja svaka vanjska pomoć pomno se promatra, komentira i zloupotrebljava.
Na pitanje koju poruku želi poslati Francuzima, njegov je odgovor jednostavan: budnost i molitva.
Budnost, prije svega ”prema onima kojima otvaramo vrata, a koji nas žele uništiti. U Nigeriji imamo poslovicu koja kaže da, ako pružena ruka prijeđe granicu pomoći i počne zadirati predaleko, onda to više nije pomoć nego prijetnja ili sukob. Stoga treba paziti da pružena pomoć ne postane teret ili opasnost za one koji je primaju, a također je potrebna i molitva za one koji u Nigeriji pokušavaju preživjeti u izbjegličkim kampovima.
”Žive u siromaštvu, bolesti, bez obrazovanja za djecu. Jako pate. Najviše im treba da se za njih moli. Da im vjera ostane jaka unatoč svemu.”
Priča oca Saliua daje glas ljudskoj i duhovnoj tragediji koja je često zanemarena. Na sjeveru Nigerije kršćani nastavljaju svoj život usred prijetnji, napada i neizvjesnosti. Njihov strpljivi otpor postao je oblik svjedočanstva. Način da se, unatoč svemu, ustraje u vjeri, piše Valeurs Actuelles.
Izvor:narod.hr
