Marko Milanović Litre i Hrvatski suverenisti su pokrenuli inicijativu oko obilježavanja 200 godina od rođenja oca domovine Ante Starčevića. Očekivano, ta inicijativa se nije svidjela piskaralima po zadatkuiz tzv. Hanža medija . Novinar Željko Trkanjec napisao je još jedan nesuvisao tekst na koji je reagirao saborski zastupnik Marko Milanović Litre.
Njegovu objavu donosimo u nastavku:
”Povodom nedavno objavljene inicijative Hrvatskih suverenista, oko obilježavanja rođendana dr. Ante Starčevića kao spomendana, dobio sam veliki broj poruka podrške ljudi različitih uvjerenja, ideologija i svjetonazora. Upravo te poruke raznolikog spektra ljudi su dokaz veličine i svevremenosti djela i života Oca domovine. Ovim putem se želim svima zahvaliti i uvjeriti vas kako ćemo učiniti sve, što je u našoj moći, kako bi ovaj prijedlog bio usvojen.
Razlog ove objave nije samo zahvala, već i kritika prema onima koji u manjku sposobnosti pisanja argumentiranog osvrta, površnog političkog analiziranja i nedomišljatog dobro plaćenog piskaranja napadaju Antu Starčevića, Hrvatske suvereniste i sve one koji smatraju da je Ante Starčević osoba koja zaslužuje poštovanje i u najmanju ruku zahvalnost što smo imali političara koji je podredio čitav svoj život kako bi služio svome narodu s ciljem da stvori slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Jutarnji list, točnije Željko Trkanjec, u jučerašnjem tekstu tobože je kritizirao Možemo oko preimenovanja ulica u Zagrebu, a zapravo su mu nišani bili namješteni na Maticu hrvatsku, Hrvatske suvereniste i Antu Starčevića.
Maticu hrvatsku je kritizirao oko hvalevrijednog prijedloga Zakona o jeziku i njihove kritike prema gradskoj vlasti čiji je vrhunac sposobnosti prefarbati domoljubne murale i preimenovati ulice s ciljem promoviranja svoje dokazano propale ideologije i neprirodnih vrijednosti.
Hrvatske suvereniste je nazvao: „interesnom udrugom koja nije u stanju smisliti išta politički vrijedno“ što je jasan pokazatelj neupućenosti u rad zastupnika Hrvatskih suverenista u Saboru. Uz sve zakonske prijedloge, izmjene i dopune zakona, amandmane, deklaracije, tematske sjednice odbora, inicijative, organizirane međunarodne konferencije i aktivnosti u sabornici izreći takvo nešto, a kamoli napisati u jednom od najčitanijih hrvatskih novina i „ostati živ“ moguće je samo ako je Trkeljec po zadatku isporučio naručeni napad uredništvu Jutarnjeg.
Trkeljec nam nakon neutemeljenih kritika otkriva svoje vrhunsko književno i intelektualno mišljenje o djelima dr. Ante Starčevića. Gospodine Trkeljec, nakon što ste „prolistali neka njegova djela“, vaši intelektualni kapaciteti su zaključili da su sve njegove riječi beskorisne opće fraze. Uopće ne sumnjam da ste dubinski „prolistali“ sve Starčevićeve spise i uspjeli temeljito razumjeti njegovu filozofiju, a ne samo površno preletjeli kroz stranice i donijeli ishitreni sud.
Vaša stručna kritika i analiza su neprocjenjive, jer naravno, nije da se radi o jednom od najznačajnijih hrvatskih političara, intelektualaca i vizionara, koji je utjecao na stvaranje moderne Hrvatske. Svakako, mi obični smrtnici ne možemo shvatiti vašu dubinu i širinu intelektualnog pogleda, pa nam vaši zaključci služe kao vodič za daljnje čitanje i shvaćanje trivijalnosti njegovog rada.
Dalje u svom izlaganju, Trkeljec počinje hvaliti „pametne ljude SR Hrvatske“ za njihov doprinos izgradnji infrastrukture u Hrvatskoj po uzoru na onu vječitu, dokazano neistinitu parolu jugofila: „Prije je bilo bolje!“.
Nastavlja s tvrdnjom kako je Ante Starčević nepostojeći u europskim okvirima. Čini se kako Trkeljec zaboravlja činjenicu da Hrvatice i Hrvati još uvijek žive u Hrvatskoj, a ne u nekom utopijskom euro-birokratskom okruženju koje on i njegov mecena sanjaju. Zašto su nedefinirane „europske vrijednosti“ ovakvim likovima uvijek bitnije od onih vrijednosti koje su stvorile hrvatsku kulturu, jezik, identitet i društvo?
Očito je da je Trkeljecu Starčević nije bitan, no ne pita se samo Trkeljca i njegove. Starčević je bitan jer su njegove ideje izdržale ispit vremena i postale kamen temeljac suverenosti, neovisnosti i slobode moderne Hrvatske. Bitan je jer je naš, istinski hrvatski.
Trkeljec nastavlja tekst usporedbom Ante Starčevića s Immanuelom Kantom, no očito nije pažljivo pročitao Kantov kategorički imperativ, jer da ga je makar prelistao kao Starčevićeva djela, nikada ne bi napisao tu svoju zadnju kolumnu.
Nakon toga, Trkeljec se usmjerio prema kritiziranju neimenovane zastupnice liberalne opozicije koja se navodno hvalila čitanjem djela Ante Starčevića. I ovdje smo Trkeljca uhvatili u raskoraku jer je Ante Starčević bio tipičan primjer klasičnog liberala, a njegovi stavovi i žudnja za slobodom su opće poznati. Brojni su govori i djela kojima bi mogli ukazati i analizirati slobodarsku misao Oca domovine, no ponekad su dovoljni i citati poput: „Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar u njoj bilo samo pet Hrvata, neka ih je pet al’ neka su slobodni i sretni.“
Kritiziranje drugih zbog čitanja djela hrvatskog velikana govori više o Trkeljcu nego o navodnim “grijesima” neimenovane zastupnice. Ne znam o kome Trkeljec piše, no želim joj ovim putem javno čestitati na izvanrednom odabiru štiva te ju počasiti kavom, predlažem da se nađemo kod Starčevićevog kipa ispred sabornice.
Na kraju moram priznati da nakon što sam pročitao ovu kolumnu u Jutarnjem listu odlučio sam da ću sljedeći put, umjesto tih novina, potražiti preporuku za knjigu od neke liberalne zastupnice u Saboru jer iskreno sve je bolje od čitanja Trkeljca.” napisao je suverenist Milanović Litre.
