Šurmanci su selo koje je smješteno u općini Čapljina. Proteže se na dvije lokacije vrlo različitog reljefa. S istočne strane brda Crnica, naslonjeno na Bijakoviće, počinje selo Šurmanci „na brdu“. Silaskom u dolinu,na obalu rijeke Neretve nalazi se zaselak Šurmanci „u polju“ gdje je sagrađena filijalna crkva posvećena Božanskom Milosrđu.
U Šurmancima, jednom od sela međugorske župe uz rijeku Neretvu, nalazi se crkvica Milosrdnog Isusa. Tamo se svake godine na blagdan Božanskog Milosrđa, prve nedjelje iza Uskrsa, slavi obljetnica posvete crkve sagrađene i blagoslovljene 7. travnja 2002. Izgradnju crkve je pokrenuo tadašnji međugorski župnik fra Ivan Landeka 1998. godine. Projektant crkvice je talijanski arhitekt Michele Bergamasco.
Relikvije sv. Sestre Faustine i Sv. Ivana Pavla II
Šurmanci spada u rijetka naselja koja u svom tritisućljetnom postojanju imaju tri razine: najstariji Šurmanci bili su naselje ilirskog plemena Ardijejaca i Daorsa i nalazili su se na uskom, vršnom području brdskog masiva Crnice (522m nadmorske visine), koja se zove šurmanska gradina, gdje su i danas vidljive zidine iz antičkog doba. Na području brdske visoravni, koja se nalazi između vršnog i podnožnog dijela Crnice, smješteno je naselje nastalo početkom drugog tisućljeća s trajnošću do prvih godina 20. stoljeća.
Naselje u Šurmanskom polju, dakle uz rijeku Neretvu, pojavljuje se početkom 20. stoljeća, a navlastito nakon izgradnje željezničke pruge (Sarajevo – Mostar – Čapljina – Metković, 1885.g.) i to tako što su najprije podizane stambene a zatim i poslovne zgrade za uslužne djelatnosti. Tada su u Šurmance doselile obitelji iz čak 20 sela, a došlo je čak 26 novih prezimena. Izvorna su šurmanačka prezimena samo tri: Jovanović, Arar i Falak.
Preseljavanje s visoravni pojačano je naročito nakon izgradnje pruge normalnog kolosijeka (1966.g.). Iznimno je teško s motrišta suvremenog hrvatskog jezika prodrijeti do korijena i temeljnog značenja ekonima Šurmanci. Jer ime ne potječe iz hrvatskog jezika, nego je povezano s vlaškim korijenima starog šurmanačkog stanovništva. Selo je dobilo ime po drevnom vlaškom plemenu Šormanci ili Šurmanci. Prezime je izvorno glasilo Šorman i izvedeno je iz romanskog jezika.
O slici Milosrdnog Isusa i relikvijama sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II., koje se nalaze u Šurmancima možete više čuti u videu.
