U Kataru uskoro počinje Svjetsko prvenstvo u nogometu. Kontroverzna odluka da ova pustinjska zemlja bude domaćin je usvojena prije 12 godina. Ispostavilo se da će prvenstvo biti vrlo, vrlo skupo.
Još uvijek nije moguće procijeniti kompletne troškove Svjetskog prvenstva (SP) 2022. Međutim, jedno je već jasno: taj događaj će biti najskuplji u skoro stogodišnjoj povijesti nogometnih Mundijala, povijesti koja je počela u Urugvaju 1930. godine. Postoje procjene da bi katarski turnir mogao koštati više od svih 21 do sada održanih prvenstava zajedno.
Stadion Al Bayt – 60.000 (Al Khor). U Katru će se najviše koristiti stadion Lusail Iconic, koji će ugostiti 10 utakmica, uključujući i finale. Stadion Al Bayt u Al Khoru bit će domaćin devet utakmica. Prvi put u povijesti na svim stadionima koji se koriste za ovaj turnir igrat će se utakmice nokaut-runde. 
Stadion Khalifa (kapacitet cca 45.416). Međunarodni stadion Khalifa poznat i kao Nacionalni stadion, je višenamjenski stadion u glavnom katarskom gradu Dohi te je dio kompleksa Doha Sports City koji uključuje Aspire Dome, Aspire Tower i vodeni centar Hamad. Stadion je dobio ime po bivšem katarskom emiru Khalifi bin Hamadu Al Thaniju (izvor: Wiki) 
Stadion Ahmad Bin Ali (kapacitet: 44.740/ otvoren 2003.g.). Višenamjenski je stadion u Al Rayyanu u Kataru. Uglavnom se koristi za nogometne utakmice te je dom sportskih klubova Al-Rayyan i Al Kharaitiyat. Dobio je ime po Ahmadu bin Ali Al Thaniju, katarskom emiru od 1960. do 1972. 
Stadion Al Janoub (kapacitet 40.000 / otvoren 2019.g.). Stadion Al-Janoub, ranije poznat kao Al-Wakrah Stadium, je nogometni stadion na povlačenje krova u Al-Wakrah. 
Stadion 974 (kapacitet 40.000). Stadion 974 ušao je u povijest i prije prve utakmice. Izgrađen u potpunosti od transportnih kontejnera i modularnog čelika, to je prvi potpuno rastavljivi natkriveni nogometni stadion – što pokazuje predanost Katara isplativoj održivosti i odvažnom dizajnu. 
Al Thumama Stadion (kapacitet 40.000). Dinamičan i maštovit oblik stadiona Al Thumama slavi lokalnu kulturu i tradiciju jednako kao i novu eru dizajna stadiona. Ovo posebno mjesto također ima značaj koji je blizak srcima lokalnog stanovništva i odjekuje u cijeloj regiji. 
Education City Stadion (kapacitet: 40.000). Stadion je dio kampusa oko kojeg ćete otkrit mnoge prvoklasne sportske i rekreacijske sadržaje. Nakon turnira, više će pogodnosti biti dodano u krug stadiona – kako bi lokalno stanovništvo i akademska zajednica bili spremni za budućnost i stimulirani izvan učionice. 
Lusail Stadion (kapacitet 80.000 ), je domaćin završnice Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. Najveći je od osam izgrađenih/obnovljenih stadiona za Svjetsko prvenstvo. Nalazi se na oko 23 kilometra sjeverno od centra glavnog grada – Dohe. 
Svi stadioni su raspoređeni u radijusu cca 34 km od glavnog grada Dohe i povezani su sustavom metroa i tramvaja čime će omogućiti svakom posjetitelju koji želi da gleda više od jedne utakmice u istom danu.
Prema različitim izvještajima i mišljenjima stručnjaka, cijena će znatno premašiti granicu od 200 milijardi dolara. Usporedbe radi: posljednja dva prvenstva bila su najskuplja u povijesti prvenstava svijeta. Brazil 2014. i Rusija 2018. koštali su ipak manje od 15 milijardi dolara.
Dan Plumley, stručnjak za sport i financije na Sveučilištu Sheffield Hallam, kaže da je već 2010. godine, kada je Kataru obećano da će biti domaćin Svjetskog prvenstva 2022. godine, procijenjeno da će turnir potencijalno koštati 65 milijardi dolara. “Neke nedavne procjene govore da bi turnir mogao koštati i više od 200 milijardi dolara”, izjavio je Plumley za DW. “Bit će to najskuplje prvenstvo svijeta u pogledu troškova, a ne znamo ni koliko će na kraju sve doista koštati.”
A račun?
Američka savjetodavna firma za sportsko financiranje Front Office Sports procjenjuje troškove na 220 milijardi dolara. Hassan Al Thawadi, šef Organizacijskog odbora SP-a kaže pak da će infrastrukturne mjere poduzete od dodjele Svjetskog prvenstva 2022. koštati sve skupa više od 200 milijardi dolara.
Razlog za neizvjesnost je taj što je vlada mnogo prije prvenstva uložila većinu svojih milijardi u infrastrukturu koja nema veze s nogometom:
- u novi sustav podzemne željeznice,
- međunarodnu zračnu luku,
- oko 100 novih hotela,
- u nove prometnice i zabavne parkove.
Većina tih investicija je dio šireg projekta pod nazivom Qatar National Vision 2030.
“Svjetsko prvenstvo je djelovalo kao katalizator za napore Katara da razvije infrastrukturu zemlje”, kaže Kieran Maguire, specijalist za nogometne financije na Sveučilištu u Liverpoolu. “To je ono na što su se fokusirali. U usporedbi s drugim prvenstvima, ovo je mnogo skuplje.”
To je svojevrsna velika oklada na “Soft Power” koji Katar želi generirati zu pomoć SP-a i za koju Plumley kaže da će na kraju proizvesti ogroman gubitak. Međutim, rijetko koga u Dohi to zanima jer, na kraju krajeva, Katarci „sjede“ na poluotoku koje je bogato plinom.
„Pravi ciljevi koje Katar slijedi su nekomercijalni”, kaže Plumley. “Međunarodni odnosi su ključni motiv za održavanje takvih događaja i uglavnom se radi o Soft Power u smislu strategije obrane i sigurnosti. Novac svakako nije problem za Katarce. Očigledno je da si ta zemlja to može priuštiti i da je spremna na tako visoke, gigantske troškove. Na mnogo načina, Svjetsko prvenstvo 2022. je financijska anomalija.”
Mračno naslijeđe
Čak i ako je u pitanju financijska anomalija, kao i svi drugi domaćini Svjetskog prvenstva, i Katar se mora uhvatiti u koštac s pitanjem ‘naslijeđa’. Smisao je da turnir donosi opipljiv napredak za društvo, napredak koji opravdava trošenje toliko novca za samo četiri tjedna međunarodnog nogometa. To je ozbiljan izazov za sve svjetske turnire, ali u slučaju Katara postoje ozbiljne sumnje.
To je najočitije kada je riječ o stadionima. Za potrebe Svjetskog prvenstva je u potpunosti izgrađeno sedam stadiona. Prema vladinim podacima, koštali su 6,5 milijardi dolara. Kada se Svjetsko prvenstvo završi, zemlja od samo 2,8 milijuna stanovnika neće baš imati koristi od toga.
Slične probleme su imali i drugi domaćini SP-a, ali Katar će ići daleko dalje: utakmice će se i ubuduće igrati na tri stadiona, ali će njih pet biti demontirano, korišteno u druge svrhe ili drastično smanjeno.
Kieran Maguire vjeruje da će s ovom novom infrastrukturom Katar kandidirati za domaćina nekih velikih europskih utakmica, poput Lige prvaka ili Europske lige.
Ljudske žrtve
Pitanje cijene Svjetskog prvenstva zasjenjeno je pitanjem sudbine brojnih gastarbajtera koji su se (na)mučili u Kataru posljednjih deset godina. Otkako je Kataru dodijeljeno Svjetsko prvenstvo, ta zemlja se suočila s velikim kritikama organizacija za zaštitu ljudskih prava zbog načina na koji se postupa(lo) prema tim ljudima.
Amnesty International (AI) je 2016. optužio Katar da koristi prisilne radnike na međunarodnom stadionu Khalifa. Postoje i izvještaji da su od 2010. godine tisuća radnika iz inozemstva u Kataru izgubile život na gradilištima.
U veljači 2021. godine je list The Guardian objavio da je u Kataru od 2010. do 2020. godine preminulo oko 6.500 radnika iz Indije, Pakistana, Nepala, Bangladeša i Šri Lanke. Stručnjaci za ljudska prava kažu da je veliki broj poginulih osoba došao u Katar upravo zbog rada na infrastrukturi za Svjetsko prvenstvo 2022.
Katar je najavio neke reforme po pitanju zaštite radnika, ali veliki problemi i dalje ostaju, navode u Amnestyju, te se u izvještaju iz listopada konstatira: “Kršenja ljudskih prava je i dalje rasprostranjeno”.
FIFA je pobjednik
Ni mrtvi radnici ni vrtoglavi troškovi ne prave nikakvu razliku za Svjetsku nogometnu federaciju (FIFA), koja je i odredila da Katar bude domaćin prvenstva. Dan Plumley kao objašnjenje ukazuje na prethodno Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. koje je FIFA-i donijelo mnogo novca.
“Za FIFA-u su prvenstva svijeta temeljni izvor prihoda. FIFA ih koristi za plaćanje svih aktivnosti u svojim četverogodišnjim ciklusima”, kaže Plumley, ukazujući na prihod od Svjetskog prvenstva u Rusiji, koji je očito premašio očekivanja. “Ovo Svjetsko prvenstvo će biti sličan uspjeh za FIFA-u. Taj događaj može biti vrlo skup za Katar, ali je u interesu FIFA-e da osigura uspjeh Mundijala. I naravno, FIFA se ne mora brinuti o troškovima organizacije.”
