Proteklih nekoliko dana jedna od glavnih vijesti koja zaokuplja javnost je nasilno ponašanje bivšeg rukometnog reprezentativca Denisa Buntića .
Piše:Ante Horvat
Prvo želimo naglasiti da po nama dostupnim informacijama bivši rukometaš Denis Buntić je očito nasilnik i alkoholičar koji je postao prijetnja svojoj najbližoj okolini. I jako je loše ako ima onih koji to ne osuđuju.
Međutim , izjave, snimka i niz nelogičnosti ukazuje na neke čudne stvari u navedenom slučaju .
Malo je sumnjivo da su mediji objavili audio snimku napada na ženu, ali ne i slike i dokaze ozljeda. Nema ni policijskog zapisnika i bolničkog nalaza, nego jedino snimka i izjava žene. Također, iz te mučne snimke proizlazi međusobno vrijeđanje, svađa, histerija, ali mi zapravo nemamo cijelu sliku tog događaja a ta snimka pokazuje da njezin prvotni iskaz koji su objavili gotovo svi mediji da joj je bio ugrožen život i da je bježala kroz balkon se pokazuje kao lažan.
Također se vidi da ona započinje svađu nastojeći ga isprovocirati i vidi se da je događaj evidentno insceniran, što naravno ne znači da taj lik nije nasilan, niti ga to imalo amnestira. Naravno da to ne opravdava nasilje i bez sumnje on i bilo tko drugi mora odgovarati i hitno mora biti kažnjen ako se dao isprovocirati i udario ju.
Ono što je problematično u ovom ali i u nekim drugim sličnim slučajevima je medijsko praćenje cijelog slučaja i kad netko ukaže na nelogičnosti ili nepotpun, da ne napišem lažan prikaz zbivanja, onda ga se odmah etiketira kao nekog tko opravdava ili čak podržava nasilje. Tako danas imamo gnjusne napade Soroševog portala Telegram.hr i portala osuđenog kriminalca Matije Babića na patera Iku Mandurića koji je bez zadrške osudio nasilje ali samo je ukazao i na drugačiju vrstu nasilja koju i muževi trpe u brakovima.
Na navedene nelogičnosti u navedenom slučaju osvrnuo se i najpoznatiji istraživački novinar Marin Vlahović:
”Neovisno o spomenutom slučaju, to je taj opasni društveni diktat koji nerijetko može dovesti do obrnutih situacija, lažnih optužbi, sustavnog nasilja u drugim formama i različitih ucjena. Ako gledamo širu sliku, vidljivo je da mjesecima traje i medijska kampanja kojoj u konačnici cilj nije zaštita žena, već stvaranje generalne slike da su brak i obitelj kao takvi, svojevrsne tamnice i pakao za žene. Tako se de facto provodi općenita viktimizacija žena i segregacija od muškaraca. Osim onih koji sebe zovu ženama. Ponavljam, nasilnika ovog i svakog drugog, definitivno treba kazniti i zatvoriti, ali radi toga ne treba podilaziti medijskoj buci i manipulaciji, čija svrha nikada nisu konstruktivne, nego destruktivne društvene ideje i ciljevi.” komentirao je navedeni slučaj i novinar Marin Vlahović.
Meni je tu najamoralnija uloga medija koji trebaju senzacionalizam pod svaku cijenu kojima nije stalo do zaštite žena od nasilja već isključivo do čitanosti i zarade . Također zanimljivo je da o nekim nepobitnim i gorim slučajevima, nisu se usudili ni pisati.
Ono što uvijek trebamo biti svjesni da su tzv. mainstream mediji u rukama interesnih grupacija koji koriste ovakve slučajeve za ostvarivanje nekih svojih ne baš dobronamjernih ciljeva. To što uvijek netko u svemu tome, biva iskorišten i oštećen, njih nije briga?
Ono što me brine je da uskoro nećemo moći razlikovati stvarno zlostavljane žene i djecu kojima je nužna pomoć, zaštita i smještaj…
