Podignut je spomenik Praljku. Skroman. Skriven u groblju.
Praljak je bio ljudsko biće i general. Spomenik obilježava te dvije činjenice.
Ima li ljudsko biće pravo na spomenik?
Ima li se na spomeniku pravo napisati da je ljudsko biće postiglo nešto u životu?
Sudeći prema reakcijama Onih s kojima Hrvati u BiH trebaju “graditi državu” – ne.
Međutim, nama ne smije biti bitno što Praljak znači drugima. Mi moramo znati što Praljak znači nama.
Slobodan Praljak je bio general HVO. Ipak, mnogo veći doprinos dao je poslije rata kada je otvoreno i hrabro govorio o HVO i Herceg-Bosni kako se nitko drugi ni približno nije usudio!
Praljak je dao pojedinačno najveći doprinos afirmaciji Herceg-Bosne i HVO do danas!
Upravo njegova sposobnost da argumentirano promovira legitimnu borbu hrvatskog naroda u Tzv “BiH” koštala ga je optužnice u Haagu.
Prema presudi, Praljak nije ni naredio, ni izvršio ni ohrabrio bilo čije ubojstvo ili ratni zločin. A ipak je osuđen.
Zbog ovakve nepravde, Praljak je uputio riječi sucima da nije kriv. Kako bi to bile njegove posljednje riječi, Praljak se ubio.
Ovaj čin nam pokazuje ne samo da Praljak nije nikakav ratni zločinac nego da je za istinu spreman umrijeti.
Na žalost, lideri hrvatskog naroda poslije njegovog čina pokazuju ne samo da nisu spremni umrijeti za istinu nego nisu spremni podnijeti ni kritiku.
Umjesto da se rehabilitaciji Praljkovog imena krene odmah kako žrtva ne bi bila uzaludna, lideri su se potrudili da smire narod i povećaju kredite u očima onih koji su Praljka osudili – međunarodnoj zajednici.
Time je Praljak osuđen na zaborav.
Ali tu nije kraj.
Ta ista međunarodna zajednica doslovno je zakonom zabranila spominjanje ljudskog bića i generala Slobodana Praljka!
Tako je Praljak osuđen i treći put.
Danas kada stidljivo podižemo spomenik na zabačenom lokalnom groblju, suočeni smo sa kanonadom prijetnji i uvreda.
Ali hrvatski narod nije imao mnogo praljaka u povijesti. Naša spremnost obraniti svoje dostojanstvo na ispitu je. Obraniti ime Slobodana Praljka obaveza je ovog naroda ako ne želimo biti nečiji kmetovi.
I ne samo to. U Čapljini je krenula njegova rehabilitacija. Put će biti dug i težak. Ali Praljkovo ime mora biti čisto. Mora biti u nazivima ulica i trgova.
Ostavimo se imena kraljeva i banova koji za Herceg-Bosnu nisu ništa značili. Ulice moraju nositi Praljkovo ime a u stolnom gradu mora biti njegov spomenik.
Naravno, sve po redu. Prvo Herceg-Bosna. Jer tako bi to i Praljak poredao.
crodex.net
