Mladež, ministri, premijer, postavljeni gospodarstvenik, novinari, urednici… pa konferencije, obljetnice, prigodnice, sjednice… te politički namjesnici, novinski podupiratelji, birani nazočitelji i svi ostali redom iz političkog miljea uvijek i u svim prilikama izgovaraju s lakoćom politički poželjno. Nikad se, ali nikad ne spominju propusti, rezultirajuće negativnosti, isprike za neučinjeno i slično i nikad se u takvom miljeu ne nalaze znanstvenici izvan njihova zatvorenog i strogo kontroliranog kruga koji bi postavili pokoje pitanje, pokazali egzaktne trendove i parametre, usporedili Hrvatsku s drugim razvijenim državama i postavili stvari u realne okvire uspješnosti i postupanja. Kako su uopće mogući tako različiti doživljaji stvarnosti…
Učestalo su u posljednje vrijeme zaredale izjave s političkog umišljenog i nedodirljivog trona i njegova zatvorenog, pomno biranog kruga uglavnom prema podanosti, misaonoj skromnosti i poslušnosti, kruga inače svjetlosnim godinama udaljenog od realnosti i svakodnevnih borbi hrvatskog puka, o velikim naporima koji se čine, nemjerljivim rezultatima vladanja, zaustavljanju niza negativnih procesa, povratku iseljenika, podizanju plaća i konačno o Hrvatskoj kao o fenomenalnoj zemlji za život.
Potvrda je to potpune odsutnosti iz realnog svijeta i političke iracionalnosti u kojoj se gotovo ništa ne primjećuje, ne prihvaća niti egzaktni pokazatelji imaju bilo kakvo poticajno značenje za korekciju političkog postupanja. Dodatno je time podignut svod zatvorenosti pa su pogledi prema dolje postali još zamagljeniji, a realnost je prizemljenog puka postala imaginarna kategorija, objavljuje Dnevno.hr analizu Stjepana Šterca.
Lakoća izgovora
Iako već dobrano naviknuti na politički iluzionizam koji se provodi pod okriljem trgovinskog “koalicionog” saveza, ipak su najnovije poruke izrečene bez imalo osjećaja za stvarnost iznenadile i zabrinule svakog racionalnog koji doživljava hrvatsku svakodnevnu stvarnost stojeći čvrsto nogama na zemlji i koji promišlja hrvatsku budućnost kao put prema razvojnoj i svakoj drugoj sigurnosti. Taman kad se pomislilo kako su s novim trgovinski osiguranim mandatom izvršnog vladanja došla konačno vremena strateških nacionalnih reformskih odlučivanja i postupanja, politički je iluzionizam podignut na novu razinu, teško komu drugom dostupnu. Opća je nevjerica zahvatila sve slojeve u prizemlju uz spoznaju kako su reformska očekivanja i predizborna obećanja bila samo lijep slikopis.
1. “Mladi u Hrvatskoj imaju razloga za optimizam, pred njima su velike prilike. Standard mladih ne popravlja se populizmom, već samo konkretnim mjerama koje daju dobre rezultate”. (Mladež HDZ-a u povodu Međunarodnog dana mladih)
2. “Govoreći o postignućima Vlade, naveo je rješavanje nepravdi vezanih za prava hrvatskih branitelja, povratak Hrvatske vojske u Vukovar, Ploče, Varaždin i Pulu, jačanje hrvatske policije te jačanje decentralizacije i suradnje s jedinicama lokalne samouprave. Istaknuo je kako je Vlada pokazala i druge korake naprijed jer su u dosadašnjem mandatu povećane plaće i mirovine, rapidno se smanjuje dug, a imamo proračunski suficit i investicijski kreditni rejting.” (A. Plenković)
3. “Rješavanje demografskog pitanja od najveće je važnosti za opstanak Hrvatske. To znači da godišnje gubimo više od 15.000 ljudi, ili otprilike grad veličine Makarske, zato je odgovor na to pitanje od najveće važnosti za opstanak i budućnost Hrvatske, rekao je Plenković, istaknuvši da je njegova Vlada prva osnovala ministarstvo nadležno za demografska pitanja, kao i posebno vijeće za demografsku revitalizaciju. ” (A. Plenković)
4. “Uvećali smo plaću za 56 kuna mjesečno, digli potrošnju i zaustavili iseljavanje. ” (Z. Marić)
5. “Bez obzira na sve investicije u tehnologiju, bitan element rasta BDP-a je i rast stanovništva. Prirodnim putem mi ga nećemo moći nadoknaditi pa moramo pronaći način kako povećati populaciju zbog nedostatka radne snage i povećanja BDP-a.” (F. Peruško, Konferencija “Hrvatska kakvu trebamo”)
6. “Demografija je prioritet idućih 30 godina.” (Z. Marić, Konferencija Jutarnjeg lista “30 godina samostalnosti – ključni hrvatski uspjesi”)
7. “Postignuća Vlade u tri godine mandata unaprijedila su Hrvatsku i omogućila kvalitetniji život njenim građanima.” (Vlada Republike Hrvatske)
8. “Smatram da je Hrvatska fenomenalno mjesto za život. Definitivno možemo biti ponosni na to što imamo. ” (J. Aladrović).
Primjetni nestanak
Mladež, ministri, premijer, postavljeni gospodarstvenik, novinari, urednici… pa konferencije, obljetnice, prigodnice, sjednice… te politički namjesnici, novinski podupiratelji, birani nazočitelji i svi ostali redom iz političkog miljea uvijek i u svim prilikama izgovaraju s lakoćom politički poželjno. Nikad se, ali nikad ne spominju propusti, rezultirajuće negativnosti, isprike za neučinjeno i slično i nikad se u takvom miljeu ne nalaze znanstvenici izvan njihova zatvorenog i strogo kontroliranog kruga koji bi postavili pokoje pitanje, pokazali egzaktne trendove i parametre, usporedili Hrvatsku s drugim razvijenim državama i postavili stvari u realne okvire uspješnosti i postupanja.
Postavlja se stoga opravdano pitanje kakvog smisla imaju sve te konferencije na kojima se realnost hrvatske svakodnevice prekriva političkim nemjerljivim uspjesima i “velikim postignućima” izvršne vlasti. Naravno, smisao im je samo u pojavljivanju, retoričkom uvjeravanju o uspješnosti i pokazivanju sljedbenicima i postavljenim pozicijskim izvršiteljima kakav pristup moraju slijediti.
1. Mlade i njihov optimizam u Hrvatskoj već se puno puta testiralo anketama o odlasku, ostanku i mogućem povratku koje su potvrdile opće stavove bitno različite od stavova političke stranačke/partijske mladeži. Može li ih itko ikada iz mladalačkih redova izložiti i priupitati trgovinske izvršitelje koja su to nemjerljiva postignuća po kojima je Hrvatska po puno parametara na europskom dnu. Ne može, naravno, jer nije smisao političkog djelovanja stvarna uspješnost, već uspješnost zadržavanja na vlasti usprkos svemu. Njihov je optimizam politička kategorija, a spominjanje “konkretnih mjera koje daju rezultate” nasuprot populizmu (kojeg, usput, nema naravno samo kod vladajućih) postaje im omiljena fraza, iako su svjesni stvarnih rezultata i njihovih posljedica u hrvatskom neuređenom društvu.
2. Vladina su postignuća uvijek u svim izričajima već standardno velika, a investicijski je rejting rezultirao manjom visinom stranih investicija na godišnjoj razini od doznaka hrvatskog iseljeništva. Nije li to onda model koji bi mogao zamijeniti sva navedena postignuća i konačno Hrvatsku usmjeriti putem prema razvoju sukladnom potencijalu i bogatstvu hrvatskog prostora i puka? Neće, naravno, to spomenuti ni jedan sudionik friziranih konferencija, obljetnica i sličnih prigodnica, a onih koji hoće ondje nema niti su ondje poželjni.
3. Koliko je samo puta s političkog izvršnog vrha spomenuto kako je “rješavanje demografskih pitanja od najveće važnosti za opstanak Hrvatske” pa je zato “njegova vlada” i osnovala posebno ministarstvo i vijeće. Međutim, usprkos silnim demografskim negativnostima i pitanju od najveće važnosti za Hrvatsku, ni ministarstvo ni vijeće praktički više ne postoje, ali su zato nemjerljiva postignuća konstanta u političkim predstavama zvanim obraćanja, uvodna izlaganja i slično.
4. Zaustavljanje iseljavanja omiljeni je izričaj sa svih izvršnih razina i važan pokazatelj velikih Vladinih postignuća, a izgovara se nevjerojatnom lakoćom iako se zna kako iseljavanje nije zaustavljeno čak ni u ovim virusnim kriznim vremenima, već je samo smanjeno, iako je još na zabrinjavajućoj razini s više od 34.000 iseljenih godišnje prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku. Međutim, ne spominje se kako je baš u tim vremenima počela ozbiljna supstitucija stanovništva koja se opet olako pripisuje povratku.
5. Koliki je raskorak između politički postavljenih gospodarstvenika i znanstvene logike, potvrđuje postavljanje stanovništva u element rasta BDP-a, iako je svima upućenima jasno kako je stanovništvo njegov glavni faktor i općenito glavni faktor ukupnog razvoja i razvoja svih djelatnosti.
I onda slijedi posebno zabrinjavajuća konstatacija kako rast stanovništva nećemo moći nadoknaditi prirodnim putem (klasičnom poticajnom politikom povećanja rađanja), već valjda samo useljavanjem. Supstitucija stanovništva za korporacijski je razvojni pristup u dohvatu jeftine radne snage sasvim normalan stav na koji se nitko nije ni osvrnuo. Zato što ondje nema znanstvenika neopterećenih političkim veličinama.
Majstori iluzije
6. “Demografija je prioritet idućih 30 godina.” Točno, samo je pitanje što se sad čeka s tim prioritetom i zašto se to pitanje ne postavi izvršiteljima ili zašto se istima ne ponudi ozbiljan model poreznih poticaja u okviru oba revitalizacijska modela: revitalizacije domicilnom populacijom i revitalizacije selektivnom i identitetskom populacijom. Ovako samo spominjanje potreba, prioriteta i dugoročnih najava dodatno uvjerava glavne izvršitelje o manjoj važnosti, dok se demografska devastacija Hrvatske nastavlja svom silinom.
7. “Postignuća Vlade u tri godine mandata unaprijedila su Hrvatsku i omogućila kvalitetniji život njenim građanima.” Nema, gospodo, tih postignuća koja bi mogla pokriti, prekriti ili negirati demografski nestanak Hrvatske silinom koja bi vas morala zabrinuti. Kako je to, uostalom, Hrvatska unaprijeđena na posljednjem mjestu europske ljestvice gospodarske, društvene i demokratske uspješnosti? Hrvatska koja nestaje prirodnim putem zabrinjavajućim intenzitetom i iseljavanjem jačim nego u gastarbajterskom razdoblju šezdesetih prošlog stoljeća, koja je starenjem u svjetskom vrhu i koja se nalazi u demografski najugroženijem području u svijetu. Zašto nema demografskih postignuća kojima bi se s ponosom pred svima moglo hvaliti i zašto se najvažnija problematika današnje i buduće Hrvatske javno razmatra samo na znanstvenoj razini?
8. Parola za kraj: “Hrvatska je fenomenalno mjesto za život!” Ostajemo svi izvan njihova zatvorenog kruga u čudu i s pitanjem. Kako su uopće mogući tako različiti doživljaji stvarnosti ili se pri tom parolaškom izričaju mislilo samo na hrvatske geografske posebnosti? Istina je, Hrvatska je poseban životni prostor po svom prostornom bogatstvu i prostornoj sadržajnosti, koji manje vrijednim čini političko vođenje.
