
Kad je u lipnju 2022. godine zamjenik gradonačelnika Zagreba, Luka Korlaet, s puno optimizma najavljivao izgradnju novog stadiona u Kranjčevićevoj ulici, mnogi su Zagrepčani osjetili barem tračak nade da će se jedan od gorućih infrastrukturnih problema grada napokon riješiti.
Prema tadašnjim najavama, stadion je trebao biti u potpunosti dovršen do proljeća 2024. godine, uz predviđeni trošak od 10 milijuna eura.
Danas smo u proljeću 2025. godine.
I što vidimo?
Ne dovršeni stadion, ne ni izgrađeni stadion – nego početak rušenja starog stadiona!
Umjesto dovršenog objekta, pred očima građana nestaju stare tribine.
I, naravno, trošak projekta je eksplodirao. Procjene govore o novih 50 milijuna eura za dovršetak stadiona – pet puta više od originalno najavljenog iznosa!
Kako to, kako to?
Šutnja odgovornih i tiha prilagodba na “nove okolnosti” samo potvrđuju ono što građani već dugo osjećaju:
U Zagrebu su nerealna obećanja, probijanja rokova i trostruko veći troškovi standard poslovanja.
Takozvana “nova” gradska vlast, koja se na valu kritike starih praksi uzdigla do pozicija moći, pokazuje nevjerojatnu sposobnost da ponavlja iste obrasce:
- Projekti se najavljuju bez realnih temelja.
- Troškovi se “korigiraju” bez odgovornosti.
- Rokovi se pomiču kao da su stvar osobnih preferencija, a ne ozbiljnih ugovora i obaveza prema građanima.
U međuvremenu, građani Zagreba i sportska zajednica ostaju bez ključne infrastrukture, a njihove nade pretvaraju se u frustraciju i nevjericu.
Je li vrijeme da od svojih lidera počnemo tražiti konkretne odgovore, a ne nova obećanja?
Je li vrijeme da se konačno prestane s praksom da se projekti iz političkih kampanja prezentiraju kao gotova stvar – dok se stvarnost urušava pred našim očima?
Stadion u Kranjčevićevoj mogao je biti simbol novog Zagreba.
Nažalost, sve više prijeti postati još jedan spomenik nesposobnosti, neodgovornosti i “inflacije” gradskih obećanja.