Teško je objasniti kako su to i zašto Hrvati ostali bez važnih tema, zašto su i krupne teme ’presušjele’. Moguće i zato što je Plenković učinio svoje: sve ono što njemu nije po volji proglasio je „ne-temom“.
A ’kuhari’, izvršitelji politike i meštri od javnosti ’znaju znanje’: privlače publiku trivijalnim i izazovnim naslovima, no iza kojih kao da nema ničega ozbiljna. Ah, da. Imaju najnovije ankete. Koje otkrivaju da HDZ, a ako zapne ni SDP umjesto njega ili skupa s njim, „u ovoj zemlji“ (kako je govorio Ivica Račan) „nema alternative“.
Ta dva ljuta suparnika, a možda i jedno-jajčana blizanca, porijeklom iz istoga “Jajca”, vječna su tema. Nije se ni čuditi što nema drugih snaga, ni tema, osim koliko je nužno da popune ono što im i koliko im nedostaje.
Onaj tko prati tiskane medije, portale i društvene mreže uočit će u posljednje vrijeme opće srozavanje važnosti bilo koje teme koja se pojavi pred očima šire javnosti. Godinu-dvije to je bila Ukrajina (!), ali to više nije.
Sada jest u žarištu ono što se događa s Izraelom, u Gazi i uokolo, ali ni to nema za Hrvate osobito medijsko značenje. Do neki dan krupnom domaćom temom bili su prosvjedi svinjogojaca i dijela ostalih poljoprivrednika, ali prosvjed u glavnini nije uspio, a u međuvremenu su mjere protiv uzgoja svinja i svinjokolja – koje podsjećaju na mjere protiv Covida 19, s tom razlikom da se ovdje jedne zdrave domaće svinje uništava u kafileriji kako one ne bi zarazile druge zdrave svinje! – najednom prestale biti temom.
Ni Vladin „veliki paket“ koji se tiče plaća i mirovina od 1. siječnja nove godine nije zapravo tema o kojoj bi se ozbiljno oglašavali sindikati, udruge, stranke, komentatori i ostali. I migracije preko ozemlja Hrvatske nekako padoše u drugi, treći plan.
Što dakle uopće stavljaju na prva mjesta naši glavni i velik dio ostalih medija?
Dovoljno je pogledati naslove posljednjih dana, ili udarne vijesti na televiziji. Estrada, crna kronika i trivijalne afere, skandali, nesreće i jeftini užitci. Večeras su udarne vijesti na HTV-u bile željeznička nesreća bez ozlijeđenih i povratak dijela nogometnih navijača, kvalificiranih kao „huligani“, iz grčkog sužanjstva u domovinu.
Proteklih dana ne samo zagrebačkom, nego i medijskom arenom vedrila je i oblačila prija Prijovićka, razgolićena srbijanska ’cajkuša’, uz potporu tu i tamo vlastite svekrve ’Lepe Brene’, Severine i takvih.
Onda je medijski rakurs uletio ponešto ’onaj gad’ Huljić, pa gostovanje u punoj zagrebačkoj Areni ozbiljnijega sarajevskog zabavnog pjevača Merlina.
Skandal s monstruoznim zagrebačkim smetištem u obliku novonastalog brda čini se da se pomalo gasi, umjesto da je dobio kazneni epilog, jer to golemo i opasno brdo smeća na Jakuševcu utvrđivanje odgovornosti, ostavke sadašnjih i kaznene postupke protiv sadašnjih i bivših svakako zaslužuje.
Adventske i božićne teme za sada javni prostor ispunjavaju u obliku komercijalnih i ostalih reklama, koje ljude pozivaju na sve ono što je posve u neskladu s tradicionalnim razdobljem katoličkoga i protestantskoga i pravoslavnoga došašća. O Božiću da se i ne govori. Koga ta tema zanima, neka nazove Djeda Mraza ili (srbijanskoga) „Božić-Batu“! Ili koji od trgovačkih lanaca.
Ni zbivanja u susjedstvu Hrvatske uglavnom ne privlače pozornost široke publike u ’Lijepoj našoj’, iako se uokolo štošta ozbiljno zbiva. Događaju se drame, farse, uzbudljive nizanke u Bosni i Hercegovini, događa se popis pučanstva u Crnoj Gori, koji bi mogao pokazati da su Srbi u njoj relativna većina, u nedjelju će se održati parlamentarni i lokalni izbori u Srbiji, u Bruxellesu se vijeća o tomu koja je zemlja podobna za pregovore i mogući ulazak u članstvo, upozorava se i na opasnost od rata na „Z. Balkanu“, Orban se brati s Dodikom, Vučićem i Putinom, zbližava se sa Slovencima, i u Austriji ima koječega, ali sve to čini nam se, medijski posredovano, daljim od Bliskog istoka.
Još nam je dalje, unatoć Ćipi i takvima, prekriveno šutnjom progonjenje ratnih zločinaca, osvjetljivanje sudbine svih “nestalih”, odštete i ratne odštete, zaštita simbola hrvatskih pobjednik u Domovinskom ratu.
U nedostatku važnijih aktualnih tema odnosno u nedostatku volje da ih se razglaba, osobito ’desni’ odnosno nacionalno orijentirani mediji posežu stalno iznova i vrlo ustrajno za temama iz prošlosti. Komemoriraju se zločini nad Hrvatima u raznim ratovima i mirovima, spomenuli su se mnogi jučer i 24. godišnjice Tuđmanove smrti, u studenomu se masovno išlo u Vukovar ili Škabrnju, Hrvati u BiH svaki drug-treći dan sjete se ponekog skupnog zločina nad Hrvatima, itd. Dok se stvarnim životom i aktualnim stanjem i opstankom naroda nitko ozbiljno ne bavi.
Za dvije godine obilježit će se 1100. obljetnica krunjenja prvoga hrvatskog kralja Tomislava, po legendi: na Duvanjskom polju, no to je još predaleko da bi današnji Hrvati išta ozbiljno već pripravljali, narod smo koji voli improvizacije, i to u zadnji čas. U prošlosti tražimo ono čega nema ili za što nismo spremni u sadašnjosti! Tako je sada skupina domoljubnih uglednika odlučila osnovati udrugu za „promicanje i očuvanje vrijednosti znanstvenog, političkog i državničkog djela Franje Tuđmana, utemeljitelja samostalne i suverene hrvatske države“. Evala, gospodo! Sretan vam povratak u „Jajce“!
Teško je objasniti kako su to i zašto Hrvati ostali bez važnih tema, zašto su i krupne teme ’presušjele’. Moguće i zato što je Plenković učinio svoje: sve ono što njemu nije po volji proglasio je „ne-temom“. A ’kuhari’, izvršitelji politike i meštri od javnosti ’znaju znanje’: privlače publiku trivijalnim i izazovnim naslovima, no iza kojih kao da nema ničega ozbiljna.
Ah, da. Imaju najnovije ankete. Koje otkrivaju da HDZ, a ako zapne ni SDP umjesto njega ili skupa s njim, „u ovoj zemlji“ (kako je govorio Ivica Račan) „nema alternative“. Ta dva ljuta suparnika, a možda i jedno-jajčana blizanca, porijeklom iz istoga “Jajca”, vječna su tema. Nije se ni čuditi što nema drugih snaga, ni tema, osim koliko je nužno da popune ono što im i koliko im nedostaje.
Izvor: hrvatskonebo.org
