Ova priča iz OŠ Zapruđe može postati primjer otpora i hrabrosti!
Piše: Redakcija
Živimo u vremenu guste magle – ne one vremenske, nego one duhovne, moralne i društvene. A gdje nema jasnih vidika, putnici – posebno oni najmlađi – lako završe u provaliji. Upravo se nešto takvo događa u srcu Hrvatske – u Zagrebu, u Osnovnoj školi Zapruđe.
Javili su nam se roditelji, zabrinuti i ogorčeni. Netko, tko niti nema dijete u školi, traži da se ukloni križ koji više od trideset godina stoji u školskom hodniku – od samih početaka samostalne Hrvatske.
U 2025. godini, u državi čije ime počinje s “hrv-”, netko smatra da simbol vjere, nade i ljubavi – treba maknuti.
Ali to nije sve.
Umjesto da ovakav zahtjev jednostavno odbaci kao neozbiljan i provokativan, ravnateljica škole najavljuje anketu među roditeljima. A još gore – saziva Učiteljsko vijeće i od učitelja traži da odlučuju o tom pitanju. O pitanju koje nije pitanje dekora, nego identiteta i vrijednosti.
Dvostruki kriteriji – šutimo dok nas gaze, a križ smeta?
Dok se djeci kroz “progresivne kurikulume” od najranije dobi serviraju ideologije koje ni biološka stvarnost više ne prepoznaje, neki se žale na križ u hodniku. Križ koji ne viče, ne indoktrinira, ne prijeti. Samo stoji. Kao svjedok vremena i vrijednosti koje su od Hrvatske učinile slobodnu zemlju.
Pitanje za svakoga razumnog čovjeka glasi: je li normalno da jedan tihi simbol vjere smeta više nego bučne parade ideologija koje sve prekrivaju?
Križ nije ukras – on je poruka!
Sjetimo se grafita iz jedne strane škole, nakon tragedije. Na zidu je pisalo:
„Gdje si bio, Bože?“
A ispod – netko je nadodao:
„Odavno ste me izbacili iz škole. – Bog“
Je li i Zapruđe na istom putu?
Križ nije puka uspomena – on je svjetlo. Kad se to svjetlo ugasi, nastupa mrak. A u mraku rastu strah, zbunjenost i duhovna praznina.
Vrijeme za hrabrost: roditelji, djeco – vi budite to svjetlo!
Ako Učiteljsko vijeće posrne i donese odluku da se križ ukloni, tada neka roditelji i djeca pokažu hrabrost.
Napravite majice s križem.
Objasnite djeci zašto ga nose.
Neka nose lančiće, krunice, bedževe.
Neka djeca snimaju videe s porukom vjere i slobode.
Pokrenite #KrižUŠkoli i neka se čuje istina!
Vjera se ne živi potajno. Ona se svjedoči. Srčano. Djelima.
Kako piše u poslanici Jakovljevoj:
“Vjera bez djela – mrtva je.”
Roditelji, učitelji, djeco – ne bojte se. Upalite Svjetlo.
Ova priča može postati iskra koja će zapaliti plamen istinske obnove.
Obrane križa u Zapruđu može biti više od lokalnog otpora – može biti simbol hrvatskog otpora duhovnoj kapitulaciji.
I zato, hrabro. U ljubavi. Bez mržnje. Ali s jasnoćom.
Podijelite letke roditeljima. Ne čitaju svi objave niti vaš list