Uostalom koga danas, u jeku plinske krize, zanima milijarda pokradenih kuna – u plinu? Osobito nakon što se otkrije da je prije tri mjeseca NN nogometaš udario ženu i bacio joj mobitel kroz prozor. A i Severina ima obiteljskih problema.
Nakon što se cijela izvršna vlast izredala u čestitkama Institucijama na otkrivanju velike plinske pljačke u Ini, i ja pokušavam sročiti čestitku. Ali mi ne ide.
Nekako mi se čini da je otkrivanje plinske megapljačke u Ini, nešto oko milijardu i nešto više kuna, na temelju samo jednog štetočinskog “plinskog” ugovora, više poraz negoli uspjeh Institucija, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju
Još manje mi se čini da je neki veliki uspjeh Institucija to što su privremeno u Remetinec spremile petero nižih izvršitelja megapljačke. To su Damir Škugor, Josip Šurjak, Goran Husić, Marija Ratkić, Dane Škugor. Dvoje ih je već na slobodi. A i nekako nisam sigurna da su ovo malo i djelomično razotkrivanje hrvatskoga koruptivnog sustava Institucije odradile zato jer su tako nemilosrdne u sankcioniranju kriminala. Više mi se čini da su time: ili nastojale kontrolirati štetu, ili su to učinile na neki vanjski poticaj.
‘BIZNIS‘ SPIRALA
Naprotiv, meni se čini da su Institucije pridonijele predmetnoj plinskoj megapljački time što godinama ne čine ništa. Pa su sukladno takvoj praksi i u ovom slučaju pustile da se “plinski biznis” događa. Sve dok njegovi razmjeri nisu postali takvi da ga je trebalo zaustaviti prije nego što zahvati više sfere odgovornosti. “Biznis” spirala morala je biti prekinuta kad izvođači radova doslovce više nisu znali – kamo s novcem.
Kao integrirani dio koruptivnog sustava, hrvatske Institucije i ne mogu istinski sankcionirati korupciju u njezinu (političkom) korijenu. bez nekog velikog unutarnjopolitičkog reseta, koji zasad nije izgledan. Ili bez nekog snažnog vanjskog poticaja (američkog, europskog), koji je tek za nijansu izgledniji. One ne štite državu od zlouporaba i pljačke, već “štite” nas od spoznaje o sustavnosti, razmjerima i besramnosti te pljačke.
Naime, kad zamišljate kako izgledaju velika isisavanja novca iz državnih izvora ili kompanija pod državnom kontrolom, uglavnom u shemu ukalkulirate neku zlatnu mladež. Ukalkulirate i neke off-shore kompanije na otočjima specijaliziranim za pranje novca. Neka vlasništva nad rudnicima dragulja u Zimbabveu. Neke specijalističke odvjetničke urede u Švicarskoj ili Luksemburgu… Uračunate neku razinu pljačke, barem onoliku kakva se prakticirala još u bivšoj Jugoslaviji.
A kad tamo u suvremenoj Hrvatskoj pljačka se događa toliko banalno, kao u kamenom dobu. Danas kad vama kao građaninu u Institucijama zazvoni crveno za svakih 27 lipa!!! poreznog duga (osobno iskustvo). I nema sljedeće transakcije dok ne podmirite tih 27 lipa. Kad pametni digitalizirani sustav znade ne samo za svaku vašu provedenu novčanu transakciju, već i za onu o kojoj tek razmišljate, sasvim ispod radara prolazi najbezočnije otimanje milijarde kuna. I to od strane nekih “šibicara”, kako reče Predsjednik.
SIVI PENJAČ
Nigdje se ne pali “lampica”, kada samozatajna susjeda i HDZ-ova direktorica Inine podružnice Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić odjednom počne prodavati plin iz domaćih izvora namijenjen zaštiti građana (zbog niže cijene) nekoj anonimnoj tek osnovanoj tvrtki OMS Upravljanje. Ne pali se lampica ni kada tu prodaju odobrava (navodno i traži) i ugovor potpisuje nižerangirani direktor plinskog sektora Ine Damir Škugor. Klasični “sivi” penjač po klijentelističkim ljestvama državnih poduzeća. U Inu je ugniježđen još 2001., prošavši selekciju Račanove vlade, a po modelu sa studija – na direktorsko mjesto.
U međuvremenu je promijenio političku afilijaciju učlanivši se u politički dugotrajniji HDZ. Danas ga lakonski svrstavaju u “šibicare”. Ali nikome nije zasvijetlilo da je netko tom “šibicaru” dao ovlast samostalno odlučivati o ugovorima u vrijednosti do 20 milijuna eura (!!!). Čime je neformalno imenovan kao središnja operativna točka korupcije.
Nije zasvijetlilo ni kada je novoosnovanoj tvrtki OMS Upravljanje, u vlasništvu predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Josipa Šurjaka i poduzetnog vozača Gorana Husića, ravnatelj HERA-e Tomislav Jureković (HNS-ov kadar) potpisao odobrenje za trgovinu plinom. Učinio je to desetak dana nakon što je izišao iz pritvora zbog koruptivnog slučaja “Vjetroelektrane”.
Nije se palila lampica ni kada su se milijunski iznosi, ostvareni na razlici plina kupljenog za 19,45 eura od Plinare istočne Slavonije, uz blagoslov Inina nižeg direktora za plin, a potom prodanog po cijeni od 210 eura (trgovcu s vrlo jakim ruskim vezama) počeli slijevati na račun Šurjak-Husićeve tvrtke. A potom se veći dio odlijevati na račun šibenskog umirovljenika Dane Škugora, oca nižerangiranog direktora Damira Škugora.
SEVERININI PROBLEMI
Uslijed globalnog plinskog disbalansa cifre na računima Škugorovih postale su nepodnošljive. Dali su nekih devet milijuna i mami, nešto ženi, kupovali nekretnine… Ali sve je to bilo malo i sporo. A onda su, kao zadnji diletanti, sin i tata počeli gledati kako bi pola milijarde kuna neopazice iznijeli u neku švicarsku banku…
I tu je balon puknuo. Ili je namjerno probušen zbog kontrole štete, da odgovornost ne ode dalje od – šibicara. I kao što vidite, afera polako jenjava. Uostalom koga danas, u jeku plinske krize, zanima milijarda pokradenih kuna – u plinu? Osobito nakon što se otkrije da je prije tri mjeseca NN nogometaš udario ženu i bacio joj mobitel kroz prozor. A i Severina ima obiteljskih problema.
