Svako društvo organizirano je kao zajednica ljudi koji dijele ista moralna načela. Vrlina je ono što ljudima koji pripadaju nekoj zajednici daje svrhu i smisao njihovim životima. Dobar život moguć je samo u društvu. Društvo je uvijek društvo onih dobrih. Drugim riječima, čovjek kao društveno biće uvijek moralizira. To je bila poanta filozofa Montesquieua kada je oblike vladanja procjenjivao prema vrlini koju njeguje, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Sljedstveno tome, neprijatelji su uvijek bili oni drugi, koji nisu kao mi, koji ne dijele naše vrline. Ako pogledamo propagandu u prošlim vremenima, vidjet ćemo kako je ta cirkularna logika uvijek bila na djelu. Rđavi ljudi bili su rđavi zato što su nam neprijatelji, a neprijatelji su nam zato što su rđavi. Tu i tamo bi se dodalo nešto kolorita za opis pojedinih neprijatelja, ali je logika propagande uvijek bila cirkularno konzistentna.
Ratna propaganda
Čak i ako pogledamo ratnu propaganda za vrijeme Drugog svjetskog rata, vidjet ćemo kako se ta propaganda nije razlikovala od one ranije. Isti je mehanizam propagande bio prema nacistima kao i prema Nijemcima za vrijeme Prvog svjetskog rata, samo što su nacisti obično oslikavani i kao glupi. Opisivani su kao zločinci koji su bez posebnog razloga, iz čiste urođene zlobe, gurnuli čitav svijet u krvavi rat.
Ovo malo podsjećanje je bilo potrebno, jer danas živimo u društvu u kome svaka javna rasprava podjeća na ratnu propagandu, kao da živimo u permanentnom izvanrednom stanju. Ako poslušate TV ili radio, ili bacite oko na društvene mreže, nećete izbjeći dojam izvanrednog stanja, gdje netko upozorava na “novog Hitlera”, za vanjsku upotrebu, a za onu unutarnju će već odnekud iskočiti “povampireni ustaša” ili “četnik”.
Javni diskurs danas liči na ratnu propagandu zato što više ne živimo u doba razuma, već u doba osjećaja. Ono što je bitno nije dati nekakav objektivan opis stvarnosti, već izraziti emociju. Društvo koje se vodi osjećajima a ne razumom teško će ponuditi neku moralnu svrhu ljudima, osim prolaznog osjećaja ugode. Takvim društvom neće vladati mudri i kreposni, već oni koji najbolje pogađaju trenutni osjećaj mnoštva.
Cijeli tekst možete pročitati u Večernjem listu.
