Izbor uredništva

“Priča za roditelje” Siniše Glavaševića: “Djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo”

Među toplim pričama o temeljnim ljudskim vrijednostima skupljenima u zbirci “Priče iz Vukovara”, Siniša Glavašević ostavio nam je i dirljivu “Priču za roditelje”, čije retke nećete moći zaboraviti.

Pisac proze, knjižničar, novinar i ratni izvjestitelj Siniša Glavašević svojim “Pričama iz Vukovara” tijekom Domovinskog rata podizao je moral Vukovarcima, davao im nadu i razlog za osmijeh i u najtežim trenucima. Slušateljima Radio Vukovara čitao je tople priče o temeljnim ljudskim vrijednostima koje niti jedan rat ne može uništiti i pokoriti.

U zbirci “Priče iz Vukovara” sakupljene su Sinišine priče koje je čitao slušateljima radija opkoljenoga grada, a jedna je od njih i “Priča za roditelje” u kojoj je heroj Domovinskog rata ispričao koliko je lijepo imati djecu i koliko je važno da roditelji nauče svoju djecu voljeti druge ljude.

Pročitajte “Priču za roditelje” Siniše Glavaševića koja će svakog roditelja potaknuti da još čvršće zagrli svoje dijete.

Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete.

Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.

ZA ONO ŠTO SE SADA DOGAĐA DJECA NISU KRIVA

Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju.

Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih, pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa nisu kriva djeca.

Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga…

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button