U trenutku kada su policajci iz PP Križevci profesionalno i korektno uručili obavijest o podizanju prekršajne prijave Ivanu Pokupecu, postalo je kristalno jasno da se u Hrvatskoj više ne procesuiraju djela – već ljudi. I to samo određeni ljudi. Dok se novinarska kasta i politički podobni mogu nekažnjeno razbacivati izmišljotinama, konstrukcijama i panikom, za običnog građanina – ili onoga koji se usudi kritizirati režimske mantre – pravila su odjednom iznimno stroga.
Pokupčev komentar da su policajci djelovali kao “kuriri drugu Božinoviću” savršeno opisuje apsurd ove situacije. Dečki na terenu rade svoj posao, često i iznad svojih mogućnosti – ali kada politički pritisak postane iznad zakona i zdravog razuma, onda se događa upravo ovo: prekršajni nalog zbog objave na društvenim mrežama.
U zemlji u kojoj se godinama tolerira medijski teror nad istinom, sada je problem jedan status.
Dvostruki kriteriji koji se više ne skrivaju
Ako je, prema tumačenju Ministarstva unutarnjih poslova i državnog odvjetništva, bilo što netočno napisano ili objavljeno na društvenim mrežama osnov za prekršajni postupak – onda Hrvatsko novinarsko društvo i pola redakcija u državi odavno trebaju imati kolekciju kazni deblju od sudskog registra.
Jer gdje je prekršajni postupak za godine širenja panike tijekom korone?
Gdje je prekršajni postupak za lažno izvještavanje da su hrvatski navijači ubili Michalisa Katsourisa?
Za fantazije o “ozlijeđenoj djevojčici u Grčkoj”?
Za izmišljotine o masovnom nasilju na Thompsonovim koncertima?
Za priču o navodnom “austrijskom progonu” posjetitelja koncerta u Salzburgu?
Za lažne napise o napadu na dnovinara Latkovića?
Za simpatiziranje očitih jugo-četničkih provokacija i predstavljanje istih kao “progresivne akcije”?
Gdje je prijava za Index, Jutarnji, Telegram i ostale “čuvene” informativne divove koji su bezbroj puta objavili notorne neistine – i to ne iz entuzijazma, nego za plaću i ideološki zadatak?
Ako se primjenjuje zakon – onda se primjenjuje na sve.
Ako se selektivno primjenjuje – onda se to zove progon neistomišljenika.
Zašto šute Božinović i Turudić?
Ako se prekršajni nalog može poslati zbog jedne objave na Facebooku, onda je potpuno legitimno postaviti pitanje:
Hoće li sada i najpoznatiji medijski manipulatori odgovarati za desetljeća laži kojima su uznemiravali javnost?
Jer ili postoji zakon – ili postoji politička volja. A u ovom slučaju djeluje da je jedini kriterij taj tko je meta, a ne istina.
Umjesto da se bave stvarnim problemima – od migrantske krize do urušenog sustava sigurnosti – politički vrh MUP-a i državno odvjetništvo odlučili su krenuti u obračun s građanima koji se usude reći glasno ono što narod misli tiho.
Opasan presedan: danas Pokupec, sutra bilo tko
Najveći problem nije sama prijava – nego presedan.
Ako je Pokupec “kriv” za širenje lažne vijesti, iako je samo prenio informaciju – onda je sutra kažnjiv i svatko tko lajka ili podijeli bilo što što se ne uklapa u narativ režimskih glasnogovornika.
Ako vrijedi za jednog – mora vrijediti za sve.
Ako ne vrijedi za sve – onda smo službeno ušli u zonu političkog kažnjavanja.
A to je opasnije od bilo koje “lažne vijesti”.
Hrvatska tone u verbalni delikt
Ovaj slučaj nije samo napad na Pokupca. Ovo je napad na slobodu govora.
Na pravo građana da se informiraju, komentiraju i kritiziraju.
I najvažnije – ovo je poruka režima: “Šuti, da se i tebi ne dogodi Pokupec.”
Ali istina je jednostavna: ako se kazne počnu pisati zbog Facebook objava, jedini logičan i pravedan epilog bio bi – stotine prijava novinarima koji su godinama živjeli od laži.
Ako oni nisu odgovarali – nema ni Pokupec. Ako odgovara Pokupec – onda odgovaraju i oni.
Sve ostalo je politička represija .
