Kao kandidatkinja za predsjednicu države, Ivana Kekin kaže da se radnička prava, među ostalim, narušavaju i zbog „neutažive žeđi za profitom“, a ta žeđ, kaže Ivana, ima „negativan utjecaj na okoliš i zdravlje“. Osim borbe za radnička prava, Ivana voli i selo. Naime, odrasla je uz svinje, koze i kokoši. Hvali nam se kako „bez ikakvih problema zna obavljati jako puno seoskih i poljoprivrednih poslova, uključujući i poslove oko životinja“. Kaže i da ju je „rano ustajanje u djetinjstvu, rad na zemlji i sa životinjama uvelike oblikovalo“.
Valjda su upravo zbog toga Kekinovi prije nekoliko godina u ruralnom dijelu Istre izgradili vilu za iznajmljivanje od 171m2, s grijanim bazenom. Nisu pokrenuli nešto što bi im, „zelenima“ kakvi jesu, odmorilo dušu i tijelo – ništa od rada sa životinjama, ranog ustajanja i obrađivanja zemlje, ništa od proizvodnje hrane – ne, ništa od svega toga, ali eto, bar su se našli na selu. Bolje reći, njihova se vila našla na selu.
Inače, poznato je da gradnja viletine s grijanim bazenom nema negativan utjecaj na seoski okoliš i nije odraz neutažive žeđi za profitom .
Poput svoje žene, i Mile Kekin se javno prikazivao vrlo „zelen“ i zabrinut za održivost gospodarstva i društva u cjelini pa nije jednom rekao: „Važno je da se od zimmer frei privrede okrenemo ka zelenoj i održivoj ekonomiji.“
I sad gledamo to turističko zdanje. U stvari, kao što je sam sebe krivo doživljavao, i publika je krivo doživjela Miletovu pjesmu „Zimmer Frei“. Narod je mislio da je to kritika rentijerske kulture, a čovjek je spjevao svoju viziju.
Što reći, osim: To će biti taj dan, to će biti taj dan, objesi Zimmer frei, lezi pod palmu i uživaj!
