Gradonačelnik Tomašević je svoju političku karijeru i medijsku prepoznatljivost izgradio gromoglasnim kritiziranjem Bandićeve politike gospodarenja otpadom. I prve dvije godine mandata Tomašević je uglavnom potrošio na jadikovanje i optuživanje Bandića pri čemu se nije libio koristiti njegove populističke metode dodvoravanja široj javnosti.
Problem je što dolaskom Tomaševića nisu nastupile obećavane promjene , već se situacija drastično pogoršala.
U fokusu njegova interesa, kao gradonačelnika svih građana Zagreba, prvenstveno su bila ”prava ” seksualnih manjina i tzv. rodna ravnopravnost i to u tolikoj mjeri da isto prerasta u teror manjine nad većinom.
Zatukao je europski projekt Dječje bolnice Srebrnjak čime je Grad nepovratno izgubio dodijeljena mu 432 milijuna kuna. Promašenim gospodarenjem u Gradskoj plinari Grad je izgubio 560 milijuna kuna…
Produbio je problem gospodarenja otpadom i doveo ga na rub kaosa. Protivno predizbornim obećanjima brutalno se obračunao s roditeljima odgojiteljima i ugrozio smještaj djece zaposlenih roditelja u dječje vrtiće. Nastavio je s betonizacijom i uništavanjem gradskih zelenih površina.
Značajno je povisio cijene komunalnih usluga, a usprkos tome danas je Zagreb znatno zapušteniji no što je bio u Bandićevo vrijeme. Više je smeća po ulicama, gradsko zelenilo se ne održava kao niti prometna infrastruktura, obnova debelo kasni.
Situacija u Zagrebu sve više izmiče kontroli, trenutna vlast s Tomaševićem na čelu očito se ne može niti se zna nositi s problemima od kojih neki doista jesu naslijeđeni, ali mnogi su i proizvedeni u posljednjih dvije godine!
Ja to razumijem, ali oni su uvjeravali na izborima da oni sve “imaju u malom prstu” i da će oni “sve probleme pojesti” pa su im mnogi dali glas.
Sada kad se uspostavilo da nemaju blagog pojma i da samo povećavaju štetu nemaju dovoljno morala i odgovornosti da imamo nove lokalne izbore, već samodopadno planiraju “marš” na Sabor!
I čak me ni taj poremećaj toliko ne pogađa (lažnjaci i neodgovornost su uobičajeni za sve političare) koliko me pogađa apsolutna društvena apatija koja više liči na štovanje “zlatnog teleta” nego na participiranje u našim zajedničkim sudbinama!
A dobro…katastrofe su neizbježne pa onda plačite i krivite sudbinu… 😉
Izvor:Trpimir Goluža /Zagreb24.info
