Minorna udruga, izdašno financirana javnim novcem, traži zabrane u ime „građanskog društva“, dok istodobno negira demokratsku volju većine
Dok se u javnosti stvara dojam da se protiv koncerta Marka Perkovića Thompsona u Poreču bune „građani Poreča“, stvarnost je bitno drukčija. Riječ je o jednoj maloj, ideološki jasno profiliranoj udruzi – Centru za građanske inicijative Poreč, koja već godinama sustavno djeluje protiv temeljnih vrijednosti hrvatske države, skrivajući se iza fraza o ljudskim pravima i „inkluzivnosti“.
Manjina koja bi diktirala većini
Radi se o udruzi s tek nekoliko aktivnih osoba, ali s ambicijom da svima u Poreču, Istri i šire određuje što je prihvatljivo, a što ne. Njihov je svjetonazor, po vlastitom uvjerenju, jedini ispravan – a svi koji se s njim ne slažu, trebali bi šutjeti, biti cenzurirani ili jednostavno uklonjeni iz javnog prostora.
Pritom je ključno istaknuti: nitko tko ne dijeli njihove stavove nikada nije tražio zabranu rada te udruge, niti im je osporavao pravo na djelovanje. No kada oni traže zabranu koncerta, otkazivanje ugovorenih događaja i cenzuru javne rasprave – to više nije aktivizam, nego ideološki totalitarizam.
Javni novac za privatnu ideologiju
Posebno je problematično što se ovakav aktivizam obilno financira novcem svih građana – i onih koji se s njihovim programima duboko ne slažu. Prema dostupnim podacima, samo su u 2022. godini dobili:
- 33.000 kuna iz proračuna Grada Poreča
- sredstva iz Grada Pazina i Istarske županije
- sredstva Ministarstva pravosuđa
- ukupno 184.082 kune iz nacionalnih izvora
- te čak 499.999 eura iz EU fondova za programe „građanskog društva“, „građanskog odgoja“ i LGBT promocije
Ako netko smatra da je njegovo mišljenje jedino ispravno i moralno nadređeno svima ostalima, bilo bi pošteno da takav svjetonazor financira isključivo putem dobrovoljnih donacija, a ne prisilno – iz džepova svih poreznih obveznika.
Ideološka pozadina peticije
Peticiju je pokrenula novinarka Snježana Matejčić, poznata po stavovima koji Istru ne doživljavaju kao dio hrvatskog nacionalnog identiteta, nego kao prostor posebnog, jugoslavenskog nasljeđa. Njezina izjava da je „ostatku zemlje Istra svjetlo na kraju tunela, a ovdje ispada da je mrak“ jasno pokazuje što je za nju „mrak“ – hrvatska država, a što „svjetlo“ – jugoslavenski mentalitet.
U tom je smislu ovaj sukob puno širi od jednog koncerta. Riječ je o sukobu hrvatskog identiteta i ostataka jugoslavensko-komunističke ideologije, danas zamaskirane pojmom tzv. antifašizma.
Agitprop umjesto činjenica
Tvrdnje da su Thompsonovi koncerti „izvori straha i nesigurnosti“ grubo su ideološko podmetanje. Koncert na zagrebačkom Hipodromu, s gotovo pola milijuna ljudi, prošao je bez ijednog incidenta. To nisu dojmovi – to su činjenice.
Za razliku od izmišljenih prijetnji, u Istri se desetljećima toleriraju simboli pod kojima su ubijani istarski narodnjaci, pod kojima je mučenički stradao bl. Miroslav Bulešić, i pod kojima su tisuće ljudi bačene u fojbe. O tome iste udruge uporno šute.
Demokracija ili zabrane?
Antifašizam koji se danas nameće nije ustavna vrijednost – ustavna vrijednost je demokracija. A demokracija ne podnosi zabrane, cenzuru, otkazivanje i jednoumlje.
Pokušaj zabrane koncerta, uz istodobno onemogućavanje komentiranja i javne rasprave, pokazuje da dio tzv. civilnog društva ne prihvaća demokraciju, nego je koristi samo dok im služi.
Ovdje se ne radi o glazbi. Radi se o tome tko ima pravo na javni prostor, tko određuje društvene norme i hoće li Hrvatska biti pluralna demokracija ili ideološki rezervat manjine koja još uvijek sanja neku novu – ili staru – Croslaviju.
Građani imaju pravo reći: ne u naše ime.
Izvor:Lili Benčik
crodex.net
