Povijest

PAD HRVATSKE KOSTAJNICE (13.09.1991.) Ovo je priča o padu Hrvatske Kostajnice

Otprilike dva mjeseca prije pada Vukovara, na današnji dan 13. rujna 1991. godine, mnogi branitelji i civili Hrvatske Kostajnice posljednji put ugledali banijska praskozorja. Neki su zarobljeni i poslani u logore, mnogi su ranjeni, neki pobijeni, a oni preživjeli napustili su svoj grad u tužnoj koloni pod mučnim okolnostima…

Krvava Banovina: U krugu od 35 kilometara – 400 mrtvih

O tragediji Hrvatske Kostajnice, ali i Banovine općenito, malo zna. Današnja obljetnica samo je jedan od načina na koji tamošnji stanovnici čuvaju sliku stradalnika Domovinskog rata, od kojih su mnogi tek nakon niza godina identificirani u grobnicama. U krugu od 35 kilometara, pobijeno je oko 400 ljudi. Cijela Banovina gotovo je pet godina bila ogromna bojišnica s puno teških priča. Proboj iz Hrvatske Kostajnice jedna je od njih…

Prema riječima sudionika rata u Hrvatskoj Kostajnici – ona je padala dva puta… Prvi put krajem srpnja, 1991. godine pod nejasnim okolnostima, no već je za dan-dva vraćena pod kontrolu hrvatske vojske. Njezin konačni pad dogodio se na današnji dan i može se reći da je prvo palo brdo Djed na kojemu je tada zarobljeno oko 60 branitelja, što iz policije, što iz Zbora narodne garde. Srpska vojska odvela ih je na cestu kod željezničkog kolodvora, potrpala u kamione i odvezla u selo Kukuruzari. Strpali su ih u društveni dom, a nakon dan-dva odveli u logor u Glinu.

Kalvarija hrvatskih branitelja

Unatoč pregovorima i dogovorenim uvijetima predaje, usljedila je kalvarija hrvatskih branitelja.

Paralelno s tim zbivanjem, u ranim večernjim satima oko 300 branitelja, među kojima je bilo i “domaćih”, stiješnjeno sa svih strana, bilo je prisiljeno prijeći u Bosansku Kostajnicu, gdje su predali oružje. Bila je to mučna predaja. Zatvorili su ih u kinodvoranu i sutradan po njih poslali autobuse koji su ih odvezli u Manjaču. Branitelji iz Hrvatske Kostajnice su, međutim, prethodno pobijeni. Uz grupu Tigrova i pripadnika zagrebačke policije, njih oko 120 krenulo je u proboj. Civili i branitelji koji su ostali u Hrvatskoj Kostajnici formiraju kolonu koja se kretala prema Rosuljama, Slabinjama, Baćinu, pa prema Hrvatskoj Dubici i Novskoj. Prošli su više zasjeda pri čemu ih je poginulo sedmero, dok je dvanestero ranjeno i ozljeđeno uspijeli su stići do Hrvatske Dubice. Kod Rosulja se, međutim iz srpskih kuća otvara paljba prema koloni, a puca se i iz brda Bosanske Kostajnice. Tu, nažalost, ginu neki branitelji, a tijela nekih još nisu pronađena. Ionako oslabljena kolona, u Slabinjama nalijeće na protutenkovske mine. I te su mine požnjele žrtve, ali većina iz kolone svoj je proboj nastavila pješice i uspjela se domoći slobodnog teritorija.

Početna faza proboj-a iz Hrvatske Kostajnice.

Ipak ovaj hrabar čin nepoznat hrvatskoj javnosti, pokazao se ispravnom odlukom.

U iznimno opasnim uvjetima Kostajnicu je posjetio predsjednik Franjo Tuđman

Hrvatska država uzalud je pokušavala pregovorima, ustupcima i osnivanjem policijskih postaja ovladati stanjem na Banovini. Već u lipnju pučanstvo nezaštičenih sela masovno je bježalo pred zločinima pobunjenih Srba koji su nemilosrdno likvidirali civile . U panici je napuštena Kostajnica koju početkom kolovoza zauzimaju pripadnici 1.brigade Zbora narodne garde, MUP-a i Bojne Zrinski.

Daljne borbe za Kostajnicu bile su jako medijski popraćene, i upravo je tu nastradalo dosta novinara među kojima je Gordan Lederer te ruski dvojac Viktor Nogina i Gennaadija Kurinoja.

Izvor: dnevno.hr

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button