O ovome zasigurno nećete moći čitati u mainstream medijima, no Elon Musk nastavlja svoje hvalevrijedno razotkrivanje nakaradnog djelovanja Twittera (https://mobile.twitter.com/…/status/1598825403182874625…).
U ovim prepiskama jasno se vidi kako su politički akteri, velikom većinom s ljevice (ie američkih demokrata) – jer je ljevica pumpala više novaca u kompaniju i u njoj imala jače veze, direktno utjecali na to što se i kada cenzurira na Twitteru – ovisno o onome što je njima u danom trenutku odgovaralo.
Ovo je također još jedan u nizu dokaza zašto se sloboda govora NE SMIJE ograničavati, a pogotovo ne od strane nelegitimnih, interesnih, manipulativnih tehnokorporacija, koje preko svoje moći nasilno formiraju društvo prema svojim interesima/interesima svojih nalogodavaca. Svima onima koji se zalažu za ograničavanje slobode govora još jednom postavljamo pitanje; tko će to odlučivati gdje granice te slobode trebaju biti?
Ako povijesne lekcije nisu dovoljne, neka sadašnje budu, a one kažu da će, nakon pristanka na poigravanja sa slobodom govora, te granice nužno postavljati baš oni ljudi za koje bismo to najmanje trebali htjeti. Pritom će se javno verbalno sukobljavanje ideja, koje je preduvjet napretka društva preko otkrivanja naših neizbježnih grešaka, pretvoriti u političko-financijsku utakmicu u kojoj ne pobjeđuje onaj tko je bliže istini, već onaj koji ima dublje džepove.
Ponavljamo i da često korišten argument da se u slučaju FB, Twittera i ostalih radi o “privatnim korporacijama koje imaju pravo same odlučivati o svojim pravilima” jednostavno ne drži vodu, odnosno prokazuje onog koji ga izgovara kao nekog tko uopće ne razumije (tehnocentristički) svijet u kojem živi. Te “privatne korporacije” trenutno imaju veću moć kreiranja javnog mnijenja i od klasičnih medija i od političara i od bilo kojeg drugog javnog aktera; blokirati jednog kandidata u izboru za predsjednika najjače svjetske sile, te time direktno utjecati na ishod tih izbora, označava jednako tako direktno miješanje u privatne živote i sudbine svih nas. Tehnologija uvijek napreduje brže od zakonskih regulativa, a njezina trenutna moć dosegnula je tolike razine da je naivno do razine opasnosti misliti da se ona ne mora pod hitno pravno definirati (konkretno, nametnuti korporacijama iste zakone o zaštiti slobode govora kakve vrijede i za svakog od nas).
“Strange it is that men should admit the validity of the arguments for free speech but object to their being “pushed to an extreme,” not seeing that unless the reasons are good for an extreme case, they are not good for any case.”
– J. S. Mill
Izvor:Sapere Aude
