Nerado se prisjećam hrvatske policije iz zloglasnog “Milanović -Ostojić” pohoda na branitelje i invalide Domovinskog rata na Markovom trgu.
Danas sam bio s moliteljima na Trgu, kao i svake prve subote. Ispočetka sam bio molitelj, jednom me zapala najveća počast nošenja Gospina kipa, a zadnjih nekoliko subota pomažem kao redar.
Nisam to mislio iznositi u javnost jer je ova molitva kao i sve ostale naše molitve, privatna stvar. Predomislio sam se jer sam razočaran, pomalo i šokiran, ponašanjem naše policije.
Nakon prve subote, “protuprosvjednici” su se organizirali s bubnjevima, transparentima i sl., stvorena je neka tampon-zona između nas i njih ,ali mogli smo, koliko-toliko u miru, dovršiti krunicu. Prije dva mjeseca došla je Katarina Peović iz Radničke fronte i uz nemješanje policajaca puštala s megafona nesnošljivu buku, niti 10 metara od nas.
Prošli mjesec “aktivistice “su uz glazbu skakale, ometale, davale intervjue odmah uz nas.
Danas je bilo najgore
Njih dvadesetak se sada stacioniralo na Trgu 15-ak metara dalje i s jakih zvučnika puštali su cijelo vrijeme molitve zaglušujuću glazbu. Povremeno je jedna balerina koja me podsjetila na gospođicu Gicu iz” Muppet showa” teturajući dolazila u našu najužu zonu, opet kroz policajce. Nerado se prisjećam hrvatske policije iz zloglasnog “Milanović -Ostojić” pohoda na branitelje i invalide Domovinskog rata na Markovom trgu.
Sve su bezobrazniji, bahatiji, agresivniji, a policija kao da čeka neki naš krivi korak. Jedno samo znam, bit ću opet uz ove divne i hrabre ljude , ali ako nas netko napadne, drugi obraz ne dam.Imam samo jedan.
Naslovna fotografija: Snimka zaslona
