Thompson je postao glas naroda – utjelovljenje njegovih frustracija, ali i njegovih nada.
Bez sumnje, prodajom ogromnog broja ulaznica u svega 24 sata Thompson je oborio sve rekorde prodaje ulaznica ikada, i to u cijelom svijetu. Može se kazati kako je u toj utrci, ako to uopće tako možemo nazvati, pobijedio i najveće rock sastave svih vremena, s ovim fenomenalnim događajem tek se (i to možda) može donekle usporediti mitski Woodstok, možda čak i po porukama, ali o tome drugom prilikom. piše politički analitičar Ivica Granić .
S obzirom da su dogovorili proširenje kapaciteta,uskoro će u prodaju krenuti još ulaznica za Thompsonov koncert, tako da bi ukupan broj prodanih karata mogao doseći pola milijuna što zvuči potpuno nestvarno.
Ove brojke su toliko zastrašujuću za jugonostalgičare i ekstremnu ljevicu da sigurno neće mirno spavati narednih mjeseci. Hrvatski dragovoljac, borac Domovinskog rata, katolik i obiteljski čovjek i domoljub, Marko Perković Thompson i emocije koje on izaziva jesu isticanje svega onoga što užasava postkomunističke strukture u Hrvatskoj i njihove nasljednike.
Naime, jasno je kako je Thompson sa svima koji su ga poskrivečki ili javno mrzili ili zabranjivali, ili na bilo koji sličan način opstruirali, kako je sa svima njima praktički ‘obrisao pod’, stoga bi valjalo problematizirati nekoliko pitanja.
Prije svega, tko je više opstruirao ili zabranjivao nastupe MP Thompsona, lijevi ili desni? HDZ ili neke druge stranke? Koliko je poznato, od ljevičara je zabranjivan samo u Puli i ponegdje u Istri, ali što je sa ostatkom Hrvatske, tko ga je tamo zabranjivao? Desni demokršćani, ili netko drugi?
Ali primjetno je kako je Thompson preko noći postao popularan čak i na onim portalima, novinama, radijskim postajama i slično, gdje se do jučer njegovo ime nije smjelo niti spomenuti, ili su ga spominjali u krajnje pogrdnom kontekstu.
Kako je to moguće, o čemu se radi? Jesu li priznali poraz, je li u pitanju priznavanje realnosti (izgubljena bitka)? Ili je možda nešto sasvim drugo? Jasno je kako se Thompson nikada i nigdje nije ‘posuo pepelom’, ‘preobukao kaput’ ili sl, što je onda u pitanju da ga ‘i oni’ objavljuju na naslovnicama?
Nadalje, nakon mega spektakla u Imotskom imat ćemo i ovaj mega mega događaj u Zagrebu. Međutim, nameće se pitanje utječu li uopće, i ako da u kolikoj mjeri, Thompsonovi koncerti na politiku i izborni proces? Zašto to pitam?
Jasno je da na Thompsonove koncerte odlazi publika koja na politiku gleda više desno, ili krajnje desno. Nakon mega spektakla u Imotskom i Dugopolju izborne ankete ostale su praktički nepromjenjene. Odnos snaga u splitsko-dalmatinskoj županiji, posebno u Splitu, moglo bi se kazati da je ostao nepromijenjen.
Je li možda točna konstatacija, da se može kazati ‘nama Thompson, njima vlast’. Po onoj ‘kruha i igara’. Leži li možda dijelom i u toj činjenicu odgovor na pitanja zašto ga sad odjednom svi objavljuju iako se samo prije nekoliko tjedana na HRT-u nije smjelo spomenuti njegovo ime.
U konačnici, je li točno da je Thompson svojim fantastičnim uspjesima i ogromnom posjetom poslao poruku i oporbi koja sebe naziva domoljubnom i suverenističkom , da su zapravo apsolutno loši. Nikakvi, jadni, bezidejni, a time i loš izborni odabir. Stoga da se ljudi (glasači, publika) nemaju gdje i kome ‘okrenuti’, i da će opet odbiti izaći na izbore ili ”biti prisiljeni” glasove dati najmanjem zlu, a ‘zna se’ tko je najmanje zlo već 25 godina.
Dakle, bi li baš domoljubna oporba trebala iz ovih Thompsonovih veličanstvenih uspjeha pročitati mnoge poruke za sebe? Ukoliko to ne urade ,narod će i dalje birati senfove,”Njonje” i ”briselske ćate”.
Izvor:Ivica Granić
