Nekolicina bijesnih reakcija na jedan od mojih zadnjih statusa natjerala me da se još malo pozabavim ovom temom. Treba biti jasan i odrješit, pogotovo kod važnih tema, čak i kad to čovjeku izaziva neugodu. piše politički analitičar i konzultant Mate Mijić u svom komentaru na društvenim mrežama.
Hrvatsko zdravstvo dugo se već susreće s nizom sustavnih problema koji ostaju neriješeni. Prave reforme nema, traži se sve više novca poreznih obveznika, a svakom je racionalnom jasno da je to bacanje u jamu bez dna. Naša populacija ubrzano stari, a onih koji pune proračun sve je manje, što znači da će se problemi samo produbljivati i usluga biti sve gora.
Upravo je zato važno inzistirati na odgovornosti ljudi koji upravljaju sustavom na svim razinama, a ne pristati na narativ koji odgovornost svaljuje na osiguranike.
Taj je narativ posebno dominirao posljednje dvije godine otkad imamo pandemiju koronavirusa.
“Tko mu/joj je kriv što se nije cijepio/la, što je išao/la među ljude, što nije nosio/la masku…” itd. U jednom je trenutku postalo sasvim normalno – da ne kažem i poželjno, odnosno “napredno” – pozivati da se ljudima uskrati zdravstvena skrb zato što se nisu cijepili. I nije to govorilo ili pisalo nekoliko ljudi, nego tisuće. Svatko na platformi na kojoj je mogao, netko u mainstream medijima, a netko po Facebooku i Twitteru.
Nikad do ove pandemije nismo čuli da nekome treba odbiti tretirati dijabetes tipa 2 zato što se nezdravo hrani, nikad dosad nismo imali masovne pozive da se ljudima koji voze pod utjecajem alkohola uskrati pomoć nakon prometne nesreće, nikad se nije pokušalo normalizirati to da pušači ne bi trebali imati pravo na liječenje respiratornih bolesti ili ljubitelji kulena i kobasica kardiovaskularnih bolesti…
Puno je ljudi pozivalo na to da se necijepljenima uskrati skrb ne razmišljajući da će skrb jednom, u vrlo skoroj budućnosti, biti uskraćena nekom njima bliskom ili njima samima po nekoj drugoj osnovi. Jer kad sustavu date mogućnost da zgazi pojedinca i njegova prava, sustav će uvijek naći osnovu po kojoj će to učiniti. Opravdanja će biti sve bizarnija, ali ako prihvatimo taj narativ da smo za sve sami krivi, kritična će masa uvijek kimati glavom i prihvaćati ta opravdanja. Jer radi se o nekom drugom, “tko mu/joj je kriv”, a za to ćemo vrijeme gubiti sve više ljudi kojima se objektivno moglo pomoći da sustav funkcionira.
Svaki osiguranik – ma u krajnjoj liniji, svaki čovjek koji se zatekne na tlu Hrvatske i treba zdravstvenu skrb – treba dobiti najbolje što mu se u tom trenutku može pružiti. I na tome treba inzistirati. To nije stvar novca, svjetonazora, političke afilijacije ili vjere, nego čiste humanosti. Ljudski život nema cijenu, a na nama je da se sustav posloži tako da bude maksimalno učinkovit u onome što mu je svrha.
Nemojmo biti toliko naivni i dopustiti da se probleme sustava maskira izazivanjem društvenih podjela i žustrih političkih rasprava. Nemojmo pristati na to da se odgovornost za probleme prebacuje s onih koji su plaćeni da te probleme rješavaju na korisnike. Istina, mi možemo pomoći da sustav bolje funkcionira tako što ćemo paziti na sebe i sudjelovati u prevenciji, ali ta se razina svijesti neće postići optužbama i demonizacijom, nego prije svega kvalitetnim informiranjem i edukacijom.
A to je opet u domeni onih koji upravljaju sustavom. I zato treba inzistirati na njihovoj odgovornosti, a ne se glodati između sebe.
Izvor :FB Mate Mijić
