Dok građanima objašnjavaju što je istina, a što opasna dezinformacija, pojedini pripadnici medijske elite demonstriraju kako izgleda praksa na terenu:
teško pijani, bez važeće vozačke dozvole, bez upaljenih svjetala i – naravno – bez testiranja na droge.
Jer tko još treba procedure kad ima moralni autoritet?
Prema dostupnim informacijama, “savjest nacije” je:
vozila s 1,68 promila alkohola (u narodu poznato kao “ništa strašno”)
upravljala vozilom unatoč istekloj vozačkoj dozvoli odbila testiranje na opojne droge
vozila noću, bez upaljenih svjetala, vjerojatno da ne zaslijepi istinu.
I sve to bez ijedne provjerene dezinformacije u krvi. Profesionalizam na razini.
Posebno je zanimljiva formulacija iz policijskog priopćenja:
“Smještena je u prostorije policije do prestanka djelovanja opojnog sredstva.”
Kojeg sredstva?
Kako je utvrđeno?
Testom koji je – odbijen?
Detalji su nebitni. Bitno je da je narativ isporučen, a logika uredno arhivirana.
U isto vrijeme, građani se svakodnevno upozoravaju da ne vjeruju “alternativnim izvorima”, jer istinu smiju tumačiti samo odabrani – oni koji očito mogu:
odbiti test
biti pod utjecajem
i ostati moralna vertikala
Jer razlika između “opasnog građanina” i “čuvara istine” nije u ponašanju, nego u redakcijskoj kartici.
Ako običan čovjek napravi isto – zove se to “teški prekršaj”.
Ako to učini netko tko provjerava činjenice – zove se “kontekst”.
U zemlji u kojoj se istina kroji po potrebi, nije problem što netko vozi pijan.
Problem je što se netko još uvijek čudi tko mu soli pamet.
Crodex.net
