Gubimo bitku u Crkvi jer osluškujemo svijet i plod toga su poruke svjetovnosti – korektnosti – lažne uljuđenosti, ali bez kršćanskoga začina i autentičnosti. Na djeluje je stvaranje plagijata – kršćanstva kojeg se pokušava odmaknuti od Isusa, patnje i svjedočenja. Jasno i glasno izgovaram: NEĆU i NEĆU se suobličiti ovome svijetu koji zgrće sebi blago na zemlji, a ne vodi brigu o Nebu. Bolje jedanput, poput one ptice koje pjeva u muci, na trnju pustiti pjev – nego cijeli život pjevati na melodiju kako svjetovni, grešni svijet, svijet interesa i lažne uljuđenosti svira.
Želim kršćanstvo u kojem će Bog i ljudska savjest biti na prvome mjestu, ma koliko to koštalo. Za vrijednosti se i život daje. Kršćanski nije ostati pod križem. Ideal je visjeti na križu. Tim putem su išli brojni koji su i u Međugorje dolazili. Zamislite, ljudi dolaze u Međugorje Bogu reći kriv sam, grešan sam, loš sam čovjek i hvale se svojom slabošću. Tu je nastajala promjena. To je put obraćenja. Međugorje je poput sv. Pavla bilo šibano prekomjerno i imalo je svoje brodolome. No, ono što je autentično, što je crkveno i Božje je opstalo, poručio je u propovijedi u Međugorju fra Mario Knezović. Propovijed, u kojoj ćete štošta čuti, poslušajte i pogledajte u cijelosti.
