Profesor Ivan Lovrinović u svojoj objavi jasno upozorava da je Europska unija izgubila temelje na kojima je nastala i da se pretvorila u uniju duga, ratne ekonomije i unutarnjih dezintegracija.Njegovu objavu donosimo u nastavku:
“C R O E X I T – Hrvatska treba napustiti EU
Hrvatska treba pokrenuti postupak izlaska iz EU, jer su se njeni temelji, ciljevi i sustav vrijednosti drastično narušili i promijenili čime su ugroženi svi narodi u njoj. Još kada vidimo intelektualni kapacitet njenoga vodstva i nikakav autoritet, onda je krajnji čas da se napusti taj glomazni brod na kojem je sve više luđaka. Što bi naš narod rekao: tamo više kruha nema.
Što više EU tone u ekonomske i društvene probleme, sve više se nameće tema ratne ekonomije i nužnosti ulaganja ogromnih novčanih sredstava za naoružavanje. Prisjetimo se da je Trump tražio da sve članice NATO-a podignu godišnja izdvajanja za naoružanje na 5% svoga proračuna. Takvo što ne može izdržati nijedna članica EU, jer članice EU sve više tonu u dugove svake vrste. Ukupni javni dug unutar EU je sa 7 tisuća milijardi eura u 2010.g. narastao na preko 12 tisuća milijardi u prošloj godini!
Posebno to ne može Francuska čiji je deficit proračuna već probio 6% godišnje (dvostruko više od Mastriških kriterija) i koja je u velikim ekonomskim problemima. Tamo se šefovi vlade sve brže mijenjaju bez rezultata, a prosvjedi postaju sve češći i veći. Da bi Macron opstao mora preusmjeriti pažnju javnosti s domaćih problema na međunarodnu razinu, a to je prije svega na rat u Ukrajini u koji želi uvući čitav EU. Njemačka nema tako veliki deficit proračuna ali ima velike ekonomske probleme, a posebice u autoindustriji.
U takvom sivom ekonomskom ambijentu i lošim perspektivama sve se češće i jače udara u ratne bubnjeve. Jer; ako šteka u autoindustriji Njemačke i Francuske onda bi se određeni dio brzo mogao preorijentirati na proizvodnju oklopnih vozila ili tenkova, te druge vojne opreme. Rat se pokazao kao najveća destrukcijska pojava koju uzrokuje čovjek da bi se nakon razaranja pokrenula ponovo potražnja za svim i svačim, a to se kraće zove obnova.
Paradoks je da SAD želi što prije uspostavu mira u Ukrajini, ali određene članice EU to ne žele; prije svega Francuska. To ne želi niti Engleska iako nije članica EU, ali snažno utječe na vanjsku politiku EU. To sve govori da je EU u situaciji poluraspada, jer nije izgrađena kao država. EU je nastala na ideji mira među sadašnjim članicama koju je osmislila u stvari Amerika, a nikako rata. Kada danas čujemo da se sve više govori o ratu i naoružanju onda se mora zaključiti da su uzdrmani i popucali temelji na kojima ona počiva. Ima li veće ludosti negoli osnovati EU na temeljima mira da bi se danas ona zalagala za rat kao održivo rješenje za EU? Iz takvoga društva Hrvatska mora izaći.
Kad se sjetim da se prekrajao Ustav da bi se i uz izlaznost na referendum ispod 50% on prizna i da bi se što ptije moglo ući u EU. Narod nije u toj tvorevini vidio budućnost.
Na geopolitičkom planu na EU se gleda kao bolesnika koji ne može riješiti niti svoje probleme a kamoli međunarodne. Prekid uvoza jeftinijih ruskih energenata u EU snažno slabi konkurentnost, a povećanje carina od strane SAD-a prema EU dodatno pogoršava ekonomsku poziciju EU do krajnjih granica. Svih 18 ili više krugova sankcija EU prema Rusiji su se pokazale neuspješne, jer je ona izvoz svojih energenata sada po vjerojatno još nižim cijenama okrenula prema Kini i Indiji i drugim zemljama i tako izbjegla moguće štete. Jeftini ruski energenti sada podižu konkurentnost kineskog i indijskog izvoza, što je novi veliki udar na gospodarstva EU. Nedavni samit Šangajske organizacije za suradnju okupio je skoro polovicu čovječanstva i četiri nuklearne velesile. Svijetu je poslana jasna poruka da je uspostavljen novi svjetski poredak i da je završena era američke jednopolarne dominacije.
Koje su izlazne strategije za EU? Ostati izoliran? Surađivati sa svim zemljama koje neće povećavati carine da bi se kompenzirao gubitak izvoza prema SAD i čiji su energenti jeftiniji? Plaćati svoju sigurnost unutar NATO-a ogromnim povećanjem ulaganja u naoružanje koje dominantno dolazi iz SAD i obvezati se uvoziti energenata za oko 700 milijardi dolara?
EU u stvari nema nikakvu strategiju samoodržanja; jer je prije svega nedovršeni politički projekt, procesi unutrašnjih dezintegracija se pojačavaju, a broj migranata iz drugih zemalja proteklih desetak godina je značajno promijenio demografsku sliku i stvorio nove društvene tenzije, sve opasnije sigurnosne probleme za čitav sustav. Može se reći da je EU više ugrožen zbog toga i zbog skretanja energetske politike negoli od inozemstva. Ali, vrh EU to ne želi priznati, a taj vrh se sve otvorenije ponaša kao naddržava ili super država koja je sve dalje od interesa naroda, a u službi krupnog kapitala koji nikada nije niti mario za države, narode, tradiciju, vjeru itd. Možda je nečija zamisao ili plan da se do jeftinih energenata i drugih resursa može doći ratom.
S druge strane, uskoro će se ukinuti pravo veta unutar EU manjim državama, snažno se gura projekt digitalnog eura i sveopće kontrole društvenih mreža, odnosno pojedinca. U takvim previranjima unutar nedovršenog projekta gdje samo neki veliki vode i igraju svoju igru male zemlje očito nemaju više što tražiti. Svijet se ne svodi samo na jednu zemlju ili jednu ekonomsku integraciju. Hrvatska je tijekom povijesti predugo iskusila brojne kataklizme i gorčine da bi i dalje živjela u očekivanju neke nove lažne zore. Kada se sjetim 90-tih godina i beskrajnih pozivanja na uključivanja u euroatlantske integracije kao našu sudbinu onda danas mogu zaključiti da se narod uvijek na isti način vabi u neki projekt, odnosno novu uniju – velikim obećanjima, snovima i šarenim balonima. Euroatlantske integracije u tadašnjem smislu riječi danas zapravo više ne postoje, zbog nove geopolitičke strategije SAD-a u kojoj EU ne igra ulogu koju je imala u vrijeme hladnoga rata. Sve ostalo je samo trgovina.
Sve ovo unutrašnje podgrijavanje starih tenzija i ideoloških obračuna samo nas još više destruira i takvu političku scenu treba doslovno pomesti jer je puna truleži koja onemogućava bilo kakav napredak umjesto postojećeg propadanja i autokracije.
Dobar dio će reći: što će s nama biti ako napustimo EU? Propast ćemo. Previše smo vezani. Imat ćemo još višu inflaciju itd. Pa mi se tim smjerom već duže vrijeme sigurno krećemo i ako tu ostanemo onda je kraj poznat. Financiranje ovoga ili onoga unutar EU emisijom novoga duga je koncept protiv kojega se vrh EU do jučer žestoko borio. EU sve više postaje unija duga; vladanja na dug i života na dug.
Velika je ovo tema, veliki problem a jedino realno i pravo rješenje je da Hrvatska krene svojim putem i napusti EU. Ionako nismo suverenitet doživjeli osim u tragovima.
Možemo li sami opstati? To neka se svatko od nas zapita. No, jedna činjenica je postala zaglavni kamen urezan u memoriju – sami smo se oslobodili u Domovinskom ratu bez ičije pomoći. Čak su nas pritiskali sa mnogo strana. Ako nam to nije znak samopouzdanja i nada za novu, bolju i suvereniju Hrvatsku onda nikada nismo trebali niti imati državu. Sigurno možemo ostvariti prehrambenu i velikim dijelom energetsku samodostatnost a to je ključno. EU postaje sjedne strane sve više lonac koji kuha, a s druge – muzej Svijeta s najslabijim perspektivama ekonomskog razvoja u odnosu na ostale ekonomske integracije u svijetu.
Mir a ne rat; veća domaća proizvodnja domaće zdrave hrane i energije, prestanak politike uvoza strane radne snage i zamjene stanovništva, reindustrijalizacija, demografska obnova, svoji na svome i suradnja sa svim zemljama gdje imamo obostrane interese, a posebno ekonomske.
Svaki sustav koji se zatvara osuđen je na propast. EU više nije obećana zemlja već područje sve većih problema, bolesnog sustava vrijednosti, korupcije, kriminala i unutrašnjih dezintegracijskih procesa.
Oslanjanje samo na EU je opasna zabluda. Nakon 12 godina boravka u EU Hrvatska je na pretposljednjem mjestu po razvijenosti i standardu i ugrožena u svim segmentima i to je nemoguće sakriti ljudima unatoč mahanju kreditnim rejtinzima i neviđenim naporima medija u stvaranju lažne sretne stvarnosti.
