Radio sam sa čovjekom koji je govorio stvari poput: “Supruga mi stalno govori da ljudi misle da sam čudan i socijalno nespretan, jer koristim vokabular poput profesora a ne kao normalna osoba.”Dozvolite mi da vam ovo prevedem: “Ljudi misle da sam čudan jer samo jako pametan.”
Kada je Ben Franklin napunio 20, odlučio je postati moralan. Sastavio je popis od 12 vrlina (štedljivost, iskrenost, pravednost, itd.), i razvio sustav redovitog fokusiranja na jednu vrlinu tjedno, prateći svoj napredak.
Svoj gotov popis vrijednosti je pokazao svećeniku koji mu je ukazao na to da mu nedostaje poniznost – kraljica svih kreposti. Franklin ju je dodao na popis i tako ih načinio 13.
Nakon što je proveo mnogo mjeseci radeći na vrlinama, prijatelj ga je upitao kako mu ide sa poniznošću. Franklin je odgovorio: “Ne mogu se hvaliti da sam imao puno uspjeha realizirati ovu vrlinu, ali sam imao puno uspjeha stvoriti njen privid.”
Stvar je u tome, ako naporno radite glumeći poniznost, niste uistinu ponizni.
Vrline su umnogome poput odjeće; možete ih imati bez da ih posjedujete. To je varljivo jer ne samo da zavaravamo ljude oko nas prerušavajući se, već zavaravamo sami sebe.
Poniznost je puno lakše proizvesti nego internalizirati, i dok god smo usredotočeni na izgled poniznosti, nikada nećemo doživjeti transformaciju.
Dakle, što je poniznost?
Sveto Pismo je prepuno referenci na poniznost (nešto što Bog poštuje), a većinu vremena se koristi kao antonim za ponos (nešto što Bog prezire).
Klasični citat C. S. Lewisa iz ‘Kršćanstva’ je korisno mjesto za početi: “Prava poniznost nije misliti lošije o sebi, već o sebi razmišljati manje.”
Jednostavnost poniznosti je ono što je čini tako teškom. To je jednostavno razmišljanje o drugima, promicanje interesa drugih i slavljenje drugih više nego sebe.
Umjesto fokusiranja na druge, skloni smo promicanju, slavljenju u fokusu na sebe sa dodatkom malo samo-omalovažavanja kako bi dali prikaz da sebe zaista ne doživljavamo tako ozbiljno.
Ovdje su četiri zajedničke “ponizne” stvari koje zapravo nisu poniznost:
1. Ponizno hvalisanje
Radio sam sa čovjekom koji je govorio stvari poput: “Supruga mi stalno govori da ljudi misle da sam čudan i socijalno nespretan, jer koristim vokabular poput profesora a ne kao normalna osoba.”
Dozvolite mi da vam ovo prevedem: “Ljudi misle da sam čudan jer samo jako pametan.”
Ponizno hvalisanje je divna tehnika govorenja nečega fenomenalnog o sebi, uz ispiranje istog propratnom lažnom samokritikom i samoomalovažavanjem.
Samo jedna osoba u grupi ne može prepoznati ponizno hvalisanje, a to je osoba koja ga govori. Previše su zauzeti pokušavanjem da vam na nos trljaju to koliko su fantastični.
2. Većina namjena riječi “poniznost”
Kada sam imao svoj prvi popularni blog, bio sam pomalo kreten. Bilo je poput velikog iznenađenja to što nisam znao kako razgovarati o tome na način da se ne čini strašno. Dakle, umjesto da samo govorim o tome, objavljivao sam screenshotove i govorio stvari poput: “Osjećam se tako ponizno da toliko mnogo ljudi čita moj blog i danas.”
Nisam bio toliko ponizan u tome – to je potpuna glupost. Bio sam uzbuđen. I znate što? To je u redu. Ono što nije u redu je stavljanje nekog lažnog osjećaja poniznosti kako bi privukli pažnju na sebe.
Sada kad god čujem nekoga kako govori da je ponizan, prepoznajem ga kao špekulanta. Samo mi recite o fenomenalnoj stvari koju doživljavate tako da mogu slaviti s vama.
3. Ne primanje komplimenata
Novost: ponizni ljudi mogu primiti kompliment.
Smiješno je kako netko provede sat vremena praveći frizuru i birajući odjeću, da bi ih vidjeli kako odgovaraju na kompliment o njihovom izgledu sa: “Oh, prestani! Izgledam odvratno!”
Nečija nesposobnost da primi kompliment (čak iako su iskreni) više predstavlja ponos nego poniznost.
Ponizni ljudi imaju snagu, pozitivne kvalitete i lijepu odjeću. To je u redu. Recite hvala i nastavite dalje.
4. Davanje slave Gospodinu
Ponekada kada date kompliment kršćaninu za dobro obavljen posao, reći će vam nešto poput ovoga: “Oh, to je samo Gospodin radio preko mene.” ili “Sva slava ide Gospodinu.”
To je kršćanska mješavina neprimanja komplimenata i svetog poniznog hvalisanja. To je najgora vrsta religioznosti jer prelazi preko komplimenta dok udvostručuje vlastitu ispravnost.
Priznavajući svoje darove, vi slavite Gospodina. Poniznost ne paradira okolo u tankim trapericama lažne pobožnosti.
Zaista ponizni ljudi su nevjerojatni za druženje. Želite biti poput njih? Fokusiranje na poniznost vas nikada neće tu dovesti. Umjesto toga, počnite tražiti načine kako slaviti fenomenalnost drugih i prestanite tražiti načine da promovirate vlastitu.
Autor: Jayson D. Bradley; Prijevod: Blaženka Š. (novizivot.net); Izvor: Jaysondbradley.com;
