Sa područja pod nadzorom muslimanske vojske Armije BiH, protjerano je 170.000 Hrvata, što je 30.000 više protjeranih Hrvata nego sa prostora pod nadzorom postrojbi VRS-a. Sve je ovo stavljeno pod tepih, potvrdom dijela utjecajnih sila Međunarodnoj zajednici da se radilo o „vladinim snagama“ koje se amnestiralo od počinjenih zločina.
„Udruženi zločinački pothvat“ (UZP) koji se imputira hrvatskom narodu, ima za cilj za sva vremena hrvatski narod izgubi svoj politički subjektivitet.podcjenjuje činjenica da „udruženi zločinački pothvat“ (UZP) koji se imputira hrvatskom narodu, njihovom političkom i vojnom vodstvu, je nešto što će također obilježiti hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i što će biti u temelju ambicije da se hrvatski narod ne samo diskreditira već u političkom smislu demonizira. Cilj je da za sva vremena hrvatski narod izgubi svoj politički subjektivitet.
Navedeno se ostvaruje na slijedeći način, krimen hrvatskog naroda, odnosno HR Herceg Bosne, što se po navodima MKSJ htjelo ostvariti “protjerivanjem stanovništva, postupanjem sa zarobljenicima, odnosno pojedinačnim kaznenim djelima do rušenja vjerskih objekata”. U stvarnosti Bosne i Hercegovine dogodilo se ono što sam na početku istaknuo. Krimen se imputira hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, a „bošnjačke vladine snage“ su amnestirane.
Usporedimo brojeve protjeranih i raseljenih na prostorima koje su kontrolirale sve tri zaraćene strane.
Činjenice govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata. Sa područja pod nadzorom muslimanske vojske Armije BiH, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba. Ako je krimen UZP, Hrvatska Republika Herceg Bosne, onda je i krimen UZP Republike Bosne i Hercegovine odnosno i prostor pod nadzorom muslimanske vojske ABiH.
Činjenice govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 52.000 Bošnjaka.
Sa područja pod nadzorom muslimanske vojske Armije BiH, protjerano je 170.000 Hrvata, što je 30.000 više protjeranih Hrvata nego sa prostora pod nadzorom postrojbi VRS-a. Sve je ovo stavljeno pod tepih, potvrdom dijela utjecajnih sila Međunarodnoj zajednici da se radilo o „vladinim snagama“ koje se amnestiralo od počinjenih zločina.
Haaški tribunal nije procesuirao brojne zločine tzv. Armije BiH, što je posebno uputilo na različite ”aršine” prema žrtvama iz prošlog rata.
Južno od Sarajeva do Mostara doslovno ni u jednome selu nije izostao zločin tzv. Armije BiH, uključujući i masovne, progone, deportacija zarobljavanja. U središnjoj Bosni pravi horor u koji su bili uključeni i mudžahedini, ratnici koji su bili suvremena preteča ISIL-a, a neki su pak u središnjoj Bosni stjecali prva iskustva. Od Bijeloga Polja sjeverno od Mostara, gdje su se nalazili logori za Hrvate civile, uključujući i djecu, preko Muzeja u Jablanici i Konjicu, do kampanja progona, ubojstava i masovnih zločina, posve su etnički očišćeni Hrvati na području od 50 kilometara.
U Grabovici sjeverno od Mostara u rujnu 1993. likvidirana su 32 hrvatska civila, među kojima je bila i četverogodišnja Mladenka Zadro koju su pripadnici bošnjačke Armije BiH likvidirali u majčinu zagrljaju. Za polovicu žrtava tijela još uvijek nisu pronađena jer su ih spaljivali i bacali u Neretvu. U Trusini u konjičkoj općini je istoga dana, kada se dogodio zločin HVO-a u Ahmićima, ubijeno 22 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika. Pobio ih je posebni odred Armije BiH Zulfikar kojemu je izravno zapovijedao bošnjački politički i vojni vrh s Alijom Izetbegovićem na čelu.
U srpnju 1993. godine u Doljanima kod Jablanice je masakrirano 39 Hrvata, od čega su 33 civili. Još strašniji, najmonstruozniji od svih na području Hercegovine zločin je koji su počinili pripadnici Armije BiH u selu Uzdolu u općini Rama. Tamo su 14. rujna 1993. pripadnici Armije BiH u napadnoj operaciji Neretva ‘93. prilikom upada u selo ubili 41 Hrvata, od čega 29 civila i 12 pripadnika HVO-a. Samo ovi zločini na području Hercegovine na najbolji mogući način opovrgavaju navode o postojanju UZP-a.
Da apsurd bude veći, u muslimansko-hrvatskom ratu, približno i na jednoj i drugoj strani pojedinačno koliko i unutar-bošnjačkom ratu u zapadnoj Bosni. Stradalo je 1720 pristalica Alije Izetbegovića i 1410 pristalica Fikreta Abdića. Dakle 3.130 Bošnjaka, otprilike koliko je pojedinačno stradalo Bošnjaka i Hrvata na obje strane u muslimansko-hrvatskom ratu. Nitko ne spominje počinjene pojedinačne zločine u zapadnoj Bosni, niti se one stavljaju u doktrinu UZP-a.
Sve se ovo reflektira u suvremenom političkom životu Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.
