DIGITALNI EURO I UKIDANJE GOTOVINE
Piše: Sapere Aude /Luka Goleš Babić
Na prošli proglas, u kojem smo ukazali na činjenicu da se na koncertu Marka Perkovića Thompsona neće moći platiti gotovinom, javilo se zapanjujuće mnogo čitatelja s istim pitanjem: “Što je zapravo problematično u ukidanju gotovine?” Odgovor na to pitanje ne leži u domeni tehnologije, već u – povijesti. I pamćenju. Kojeg kao društvo sve brže i sve lakše gubimo.
Zaborav koji se (ne) smije dogoditi
Sjećamo li se još pandemijske distopije koju smo doživjeli do jučer? Sjećamo li se da su slobodu kretanja – temeljno ljudsko pravo – političari suspendirali uz blagoslov korporacija i medija, da su ljudi u tzv. liberalnim demokracijama zatvarani zbog krivog mišljenja, a u nekim slučajevima i slani u karantenske logore temeljem nesigurnih testova?
Konkretno, sjećamo li se da je kanadski premijer Justin Trudeau, u suradnji s kartičnim korporacijama, zamrznuo privatna sredstva tisućama prosvjednika koji su se drznuli izaći na ulice i reći – dosta? Taj je potez bio presedan u modernoj demokraciji. Ali i upozorenje.
Jer ono što se tada dogodilo nije bio trenutni ispad, nego – probna vožnja. Test izdržljivosti. Predukus onoga što nas čeka u trenutku kad novac, i time naša osobna autonomija, postane isključivo digitalan i centraliziran.
Kineski eksperiment, zapadna ambicija
Ono što Trudeau testira, Kina već provodi: Sustav društvenog kreditiranja, gdje pritisak jedne političke tipke znači potpuni gubitak prava građanina da živi normalno – da ide u trgovinu, bolnicu, javni prijevoz. Jer ako si “nepoćudan”, sustav te isključi.
U Kini je to moguće jer vlada ima potpunu kontrolu nad digitalnim financijama. A sad pogledajmo Europu. Pogledajmo digitalni euro koji se priprema u tišini eurokratskih hodnika. Pogledajmo korporacije koje već sada imaju uvid u naše financije, navike, kretanja. Pogledajmo pandemiju i kako su Apple i Google bez suglasnosti korisnika ugradili API-jeve za praćenje u naše uređaje. I recimo si: “To se kod nas ne može dogoditi”?
Ne budimo naivni.
Lennox i granica koja nestaje
Britanski matematičar John Lennox jasno upozorava: razlika između Kine i Zapada nije u tehnologiji – već u vlasništvu. Dok je u Kini sve pod partijom, na Zapadu je još (uvjetno rečeno) u rukama privatnika. Ali pandemija je pokazala da granica između države i korporacije nestaje.
Kad se država i Big Tech udruže, građanin gubi. Privatna tehnologija u službi javnog nadzora – to nije konspiracija, to je stvarnost. I ona je već tu.
Digitalni euro – alat kontrole, a ne napretka
Europska unija u svojoj najnovijoj “progresivnoj” inkarnaciji priprema digitalnu valutu koja će zamijeniti gotovinu. No pitanje nije treba li digitalna valuta postojati. Pitanje je kome ćemo dati ključ nad našom svakodnevicom.
Želimo li da naša financijska sloboda ovisi o jednoj Ursuli von der Leyen – ženi koju nismo birali, koja je poznata po netransparentnosti, prijetnjama suverenim vladama i ideološkoj rigidnosti? Želimo li da svaka naša kupovina, svaka donacija, svaki dar bude vidljiv bankama i političkim strukturama koje su više puta dokazale da nisu dostojne našeg povjerenja?
Jer gotovina, koliko god bila “zastarjela”, posljednji je štit financijske autonomije. Gotovina nije trag. Nema metapodatke. Ne omogućuje “sagledavanje obrazaca ponašanja”. Omogućuje – slobodu izbora.
Sloboda nije greška sustava, ona je temelj
Ako izgubimo pravo na gotovinu, naš novac postaje dozvola. Privremena, promjenjiva, uvjetovana. A povijest jasno uči: oni koji su dobili moć da odlučuju kada i kako se ta dozvola daje – rijetko su je kasnije željeli vratiti narodu.
Stoga, kad vam netko idući put kaže da je digitalni euro “logičan korak naprijed” – pitajte ga: “Naprijed – kamo točno?”
Jer kako pokazuje Trudeauov napad na vlastiti narod, i kako potvrđuje kineski društveni eksperiment – put u pakao često je popločan QR kodovima, ne glinenim pločicama.
O blogu Sapere Aude: Sapere Aude je blog Luke Goleša Babića koji svojevrsna je objava rata prevalentnom nekritičkom mišljenju, nametnutim narativima, banalizmu i dogmatizmu. Riječima F. Nietzschea, razumom ćemo, u ime slobode govora i mišljenja, udarati na sve dogme kako bismo ih prokazali kao šuplje. Preporučujemo vam da posjetite navedeni blog na kojem možete pronaći još zanimljivih tekstova koji će vas nagnati na kritičko razmišljanje.
