Josipa Lisac se protiv korone cijepila četiri puta, a onda ju je, kako kaže, uhvatio stravičan kašalj…‘To je bila agonija.
Raspad na sve strane.
Zbog alergije je morala odgoditi koncert u Koprivnici, a boji se i ambrozije koja tek stiže!
Na bajkovitu Ljetnu pozornicu Tuškanac stiže Josipa Lisac.
Njen nastup će biti jedinstveni spoj glazbene umjetnosti i ljepote prirode.
Stoga i ne čudi što su ulaznice za oba koncerta, 1. i 5. lipnja, planule još prije dva tjedna.
– Donijet ću pred publiku sve ono što imam i što jesam. I uvijek tako donosim.
Za mene je pozornica svečanost i pokušavam se upravo tako odnositi prema publici.
Na svakom koncertu su oni koji me godinama prate
Jer, na svakom koncertu su oni koji me godinama prate, a dolaze i mnogi mladi, novi ljudi koje još nisam upoznala.
A želim ih upoznati i šarmirati. Zato se prema svakom nastupu odnosim s punom odgovornošću, s puno ljubavi, a ljubav je s jedne i s druge strane golema, to je jedna primopredaja.
Usudila bih se reći da svaki put uzajamno stvaramo jednu posebnu večer.
To mi je zapravo najljepše tijekom koncerta svih ovih godina – objašnjava nam Josipa Lisac uoči zagrebačkih nastupa.
Za svaki od svojih izlazaka pred publiku kaže kako je imao ono nešto, jedno posebno ozračje, magičnost, mističnost.
– Moji koncerti se slušaju. To nije euforija, to je tišina i u toj tišini se sve sluša i prati, svaki ton, vokalni i instrumentalni.
Nemam taj običaj da ljude zovem “hajmo sada svi”, grozim se toga. Mojoj bi publici takvo što čak i smetalo jer i oni ulaze u svoj svijet kroz pjesme.
Svatko u nekoj pjesmi pronalazi nešto, svoj život, sebe, neki trenutak, baš kao i ja – govori jedna od najvećih glazbenih umjetnica na ovim prostorima.
Na ovoj pozornici nastupa prvi put
A što se tiče Ljetne pozornice Tuškanac, gotovo će zvučati nevjerojatno, ali Josipa Lisac, iza koje je više od pola stoljeća karijere i fascinantni glazbeni katalog, na njoj će nastupiti prvi put.
– Ljetna pozornica se rodila 1954. i zatvorila 1970. kada sam još bila na početku svoje glazbene karijere, da bi se ponovno obnovila 2012. i koncertno proradila 2015. godine.
A gledajte, ja imam koncerte posvuda i nisam dosad stigla – uz smijeh uzvraća Josipa Lisac. No, silno joj je drago što napokon i tamo stiže.
Nada se da će vrijeme biti dobro jer ipak je to pozornica na otvorenom gdje ste prepušteni na milost nebu.
A koliko je za umjetnika bitno mjesto na kojem nastupa?
– Prostor kao prostor, on govori tek kada u njega stigne artist koji donosi sadržaj.
Bitan je i način na koji ga on donosi. Dakle, ovisi o tome tko je u njemu.
Ljudi na koncerte dočaze sa velikim poštovanjem
Vi zapravo iz svakog prostora možete napraviti pozornicu, muzej, no nešto može postati najobičnija, razvratna dvorana jer je takav sadržaj – ističe Josipa Lisac.
Kad već pričamo o mjestima i koncertima, otkriva kako su za nju oni intimniji nastupi ujedno i teži, a tijekom karijere imala je sve moguće kombinacije.
– Od nastupa pred 80 ljudi u opatijskoj Villi Angiolini, što je bila čista fantazija jer je publika odmah tu do tebe u toj prekrasnoj palači, do dvoranskog koncerta s 4000 ljudi, no u konačnici bitno je samo da se dogodi ta primopredaja poštovanja, ljubavi, odgovornosti.
Ljudi dolaze s velikim poštovanjem, razumiju to što se stvaralo godinama, zavoljeli su, to je velika stvar.
I dandanas sam im zahvalna na tome poput mlade djevojke na početku karijere i nikada to nisam uzela zdravo za gotovo.
I s godinama sam sve odgovornija jer kada sa suprotne strane vidite to poštovanje, ono u vama izaziva još veću odgovornost i pitanja hoću li biti dovoljno dobra, hoće li oni biti dovoljno sretni – otkriva Josipa.
Nakon svih tih godina na sceni vi se to pitate?
– Da, tako je nakon svih godina i mislim da tako mora i biti. Ja sam zapravo privilegirana jer glazba je moj život, ja s njom živim.
Predana sam tome i kamo god idem, nosim tu strast u sebi. I nema to veze s godinama, to ima veze sa mnom. To znači da si se predao tome, da ti živiš glazbu, a ne da je ona posao.
S druge strane, naravno da mi je glazba i egzistencija, ali u mojoj glavi to nije tako posloženo. Ja ne bih mogla živjeti bez nje, odnosno ne znam kako ću živjeti jednoga dana, no to nije važno.
Poanta je da živiš i nosiš tu glazbu kamo god ideš ili ne ideš, glazba je s tobom.
Ona je ovdje u mojoj kući, ona je sa mnom kada izađem među ljude, kada idem u dućan i, naravno, kada izlazim na svoj koncert.
Glazba je sa mnom, ja sam ta glazba, ja je nosim – navodi umjetnica.
Osim toga, svoje koncerte doživljava i kao izlaske jer kada je netko pita kamo izlazi, ona mu odgovara – na svoj koncert.
Netko ide na domjenke, netko u posjete ili restorane, a ona se, kaže, “zrihta” i izlazi na svoj koncert.
Cijeli moj život je glazba
Cijeli život joj se vrti oko glazbe i odgovornosti prema njoj, pa nastoji biti jako disciplinirana.
Prije koncerta se trudi da ne ide kasno spavati, ali i da previše ne razgovara kako joj se to ne bi odrazilo na glas.
– Da, to je disciplina u kojoj mogu popustiti malo, ali zbog toga odmah dobijem po prstima – odgovara.
– Da, tako je nakon svih godina i mislim da tako mora i biti. Ja sam zapravo privilegirana jer glazba je moj život, ja s njom živim.
Predana sam tome i kamo god idem, nosim tu strast u sebi. I nema to veze s godinama, to ima veze sa mnom.
To znači da si se predao tome, da ti živiš glazbu, a ne da je ona posao. S druge strane, naravno da mi je glazba i egzistencija, ali u mojoj glavi to nije tako posloženo.
Ja ne bih mogla živjeti bez nje, odnosno ne znam kako ću živjeti jednoga dana, no to nije važno.
Poanta je da živiš i nosiš tu glazbu kamo god ideš ili ne ideš, glazba je s tobom. Ona je ovdje u mojoj kući, ona je sa mnom kada izađem među ljude, kada idem u dućan i, naravno, kada izlazim na svoj koncert. Glazba je sa mnom, ja sam ta glazba, ja je nosim – navodi umjetnica.
Svoje koncerte doživljavam kao izlaske
Osim toga, svoje koncerte doživljava i kao izlaske jer kada je netko pita kamo izlazi, ona mu odgovara – na svoj koncert.
Netko ide na domjenke, netko u posjete ili restorane, a ona se, kaže, “zrihta” i izlazi na svoj koncert.
Cijeli život joj se vrti oko glazbe i odgovornosti prema njoj, pa nastoji biti jako disciplinirana.
Prije koncerta se trudi da ne ide kasno spavati, ali i da previše ne razgovara kako joj se to ne bi odrazilo na glas.
– Da, to je disciplina u kojoj mogu popustiti malo, ali zbog toga odmah dobijem po prstima – odgovara.
– Promjene su potrebne cijelo vrijeme, da pjesma ne ostari, da bude uvijek živa, da bude njegovana, kao da govorimo o ženi.
Dakle, moram se brinuti za nju. To sam nadugačko i naširoko objašnjavala, neki su me razumjeli, neki nisu, a onda sam samo rekla ažuriram se svako malo.
I onda su svi sve shvatili – uz smijeh kaže Lisac.
No, iz njezinih se riječi jasno iščitava da bi joj izvođenje pjesama na uvijek isti način bila smrtna dosada. I zato se trudi da one nikada ne budu iste, baš kao ni njezini dvosatni koncerti, koji su, među ostalim, zbog toga dosta teški.
– Moja set-lista nije dugačka, ja na njoj nemam 30 pjesama. Puno je tu improvizacije, mi nemamo probe prije nastupa, nego se na sceni uvijek događa nešto što se nije dogodilo na prošlom koncertu i ne znamo hoće li se dogoditi na sljedećem.
Volim biti u društvu vrhunskih umjetnika
Hvata se taj trenutak koji je najljepši i najvažniji, osjeća se sloboda stvaranja, i vokalna i instrumentalna. Imam izvanredne glazbenike i uvijek govorim da volim biti u društvu vrhunskih umjetnika kako bih i ja bila što bolja.
Zato će uvod u neku pjesmu možda biti odsviran potpuno drugačije jer sam kolegi glazbeniku dala do znanja da nas malo iznenadi, publiku, sebe, mene.
Uostalom, ja ne dolazim na svoj koncert da izvedem, kopiram ono što ljudi imaju na CD-ima ili kako su me čuli prije dvije, tri godine.
Dopustite da budem drugačija.
Izvor: Jutarnji list
