Kada je riječ o jugoslavenskim dnovinarima u Hrvatskoj kao što su yudeksovci, često se suočavamo s raspadom kvalitete, lažnom stručnosti i običnom zločestoćom. Prosječan jugoslavenski dnovinar često pokazuje nedostatak dubinskog razumijevanja materije, kombinatorike i realnost, a ako uspije “natočiti” nekakav senzacionalistički naslov, odjednom postaje zvijezda sam za sebe i u užem krugu obitelji.
Međutim, postavlja se pitanje – jesu li ti dnovinari zaista stručnjaci ili samo sektaški titoljubci u medijskom svijetu?
Kritike upućene jugoslavenskim dnovinarima u Hrvatskoj često naglašavaju nedostatak temeljnog poznavanja materije. Njihov lijevo radikalni pristup često podcjenjuje svjesno kompleksnost situacija, a senzacionalizam često zamjenjuju istraživačkim novinarstvom. S postavljanjem anacionalnih naslova i stvaranje antihrvatske buke oko teme može privući pažnju u “regionu”, ali to nije uloga novinara nego dnovinara iz spomenute dnovinarske kuće, tako da sve ide po protokolu.
Ovaj slučaj ne treba marginalizirati jer je debelo financiran iz Hrvatskog proračuna a kvalitetno novinarstvo ima ključnu ulogu u oblikovanju informiranog društva. No pitanje ostaje – kakvu informaciju doista dobivamo od ovih nazadnih ‘titoljubaca’ koji više slijede protokole central komiteta nego novinarske etičke norme.
Izvor:Robert Špehar/Crodex.net
