Danas, nakon 50 godina od smrti Ernesta “Che” Guevare, mnogi ga se još uvijek sjećaju kao borca za socijalnu pravdu.
Za mnoge slavne osobe, političare i aktiviste, Che Guevara je neka vrsta dobrog Samaritanca koji se borio protiv ugnjetavanja i tiranije. U ovotjednoj emisiji Nedjeljom u 2, na HTV-u, javnoj televiziji, u gostima je bio SDP-ovac Mišo Krstičević. Ovaj 36-godišnjak koji je dio dana kirurg u Splitu, a drugi dio gradonačelnik Ploča, na nadlaktici ima istetoviran lik Che Guevare. Njegova opčinjenost ovim crvenim revolucionarom koji je ubijao neistomišljenike, a dobro mišljenje nije imao niti o homoseksualcima i crncima, ide do te mjere da mu lik Che Guevare ‘krasi’ i ručni sat.
Žalosno je, međutim, što ti ljudi ignoriraju neke od karakternih osobina svog idola.
Che Guevara je zapravo bio netolerantan i prezira vrijedan čovjek
U procesu izgradnje komunističkog društva nakon dolaska Fidela Castra na vlast 1959. godine na Kubi, jedna od ideja koju je Che Guevara prezentirao i promicao bio je pojam “novog čovjeka”. Ovaj koncept izrastao je iz Guevarine averzije prema kapitalizmu, a prvi put je objašnjen u njegovoj bilješci o “Čovjek i socijalizam na Kubi”.
Vjerovao je da je “pojedinac u socijalizmu (…) potpuniji” i da država treba obrazovati muškaraca i žena u antikapitalističkim, kooperativnim, nesebičnim i nematerijalističkim vrijednostima.
Svatko tko je odstupio od “novog čovjeka” smatran je “kontrarevolucionarom”.
Takav je bio slučaj homoseksualaca — koje je Guevara nazvao “seksualnim perverznjacima”. I Guevara i Castro smatrali su homoseksualnost buržoaskom dekadencijom. U intervjuu iz 1965., Castro je objasnio da se “odstupanje te prirode kosi s našim konceptom kakav bi militantni komunist trebao biti.”
Che Guevara je također pomogao uspostaviti prvi kubanski koncentracijski logor u Guanahacabibesu 1960. Ovaj je logor bio prvi od mnogih.
Kubanska vlada također je od nacista prilagodila moto u Auschwitzu “Rad vas oslobađa” promijenivši ga u “Rad će vas učiniti muškarcima”. Prema Álvaru Vargasu Llosi, homoseksualci, Jehovini svjedoci, afro-kubanski svećenici i drugi za koje se vjerovalo da su počinili zločin protiv revolucionarnog morala, bili su prisiljeni raditi u tim logorima kako bi ispravili svoje “antisocijalno ponašanje”.
Mnogi od njih su umrli; drugi su mučeni ili silovani.
