Novac vlada svijetom. To je žalosna istina. Jedan posto moćnika vlada ostatkom svijeta. Samo jedan posto ljudi donosi odluke u ime sviju nas.
Nije li to totalitaran svijet? Ljudi kao da ne žele osvijestiti svoju moć. Ostatak svijeta, (dakle 99% ljudi na svijetu) puno je brojniji od tog malog postotka bogatih moćnika.
Moćnike spaja isključivo njihova ljubav prema novcu.
Ujedinjeni u toj ljubavi, jedni druge pokrivaju, jedni druge štite i nikada ne govore ništa suprotno onome što je u njihovu ‘visokom’ društvu dogovoreno da se mora govoriti.
Moćnici su složni, homogeni, jednoglasni, združeni i posvećeni istim ciljevima.
Vladanju svijetom, ovladavanju svjetskim resursima, zgrtanju novaca i stavljanju pod potpunu kontrolu globalno stanovništvo.
Istovremeno, svjetski su moćnici poduzeli sve da planski posvađaju građane diljem svijeta na raznim osnovama.
Ideološkim, nacionalnim, rasnim, vjerskim, stratifikacijskim, jer im to znatno pomaže u manipuliranju masama…
Masa otuđenih ljudi nikada nije opasna, ali masa ujedinjenih ljudi mogla bi biti opasna.
Zato će se moćnici putem svojih alata – politike i medija stalno truditi da masa ostane otuđena kakva jest i da nikada ne dođe do snažnijeg ujedinjenja među ljudima.
No, zaboravili su da nepravda može snažno ujediniti ljude kada im voda dođe do grla, a planski izazvane krize intenziviraju nepravde i jačaju homogenost među ljudima.
No, nikada dovoljno za značajnije reagiranje.
Moćnici znaju da će ljudi uvijek naći neki razlog da mrze nekoga tko je drugačiji od njih na bilo kojoj osnovi.
Oni i računaju na to kako bi mogli nastaviti s provođenjem svojih planova.
Biti drugačiji je provjereno dobra etiketa za podjele
‘Biti drugačiji’ u biti može biti svatko, jer svatko je od nekoga drugačiji po bilo čemu i to je sasvim u redu. To znači biti svoj – biti jedinstven i neponovljiv original, što svatko od nas jest.
‘Biti isti’ znači biti dio poslušne, indoktrinirane mase. Biti isti kao drugi – znači biti kopija, a ne original.
Biti drugačiji po etiketi moćnika znači biti dio globalnog plana o podjeli ljudi na ove i one, lijeve i desne, crvene i crne, bogate i siromašne, liberalne i konzervativne, seksualno dezorijentirane i seksualno opredijeljene, nacionalno rasterećene i nacionalno opterećene, kreditno sposobne i kreditno nesposobne, umrežene i neumrežene i tako dalje u nedogled.
To je najnegativnije moguće etiketiranje.
A biti drugačiji sam po sebi znači biti kakav jesi, biti svoj, vjerovati u sebe i svoje ideale bez obzira na mišljenje drugih ljudi, većine ili sustava.
S jedne strane se vrlo otvoreno promovira globalno jednoumlje i globalna kontrola građanske poslušnosti.
S druge strane se, reda radi, priča o višestranačju, demokraciji, toleranciji različitosti i vladavini naroda.
No, sve te priče o vladavini naroda su samo bajke u koje više nitko ne vjeruje
Različitost je raznovrsnost koja obogaćuje ovaj svijet.
Ne bi smjela biti predmet dijeljenja ljudi, etiketiranja ljudi i stavljanja ljudi u neke ladice nadzornog sustava.
A, vladavina naroda je mit koji se sve više topi kao meduza na suncu.
U biti – ono što se trenutno događa je podjela globalnog stanovništva na poslušne i neposlušne iliti poslušnike i neposlušnike, na bezumne kopije i samosvjesne originale koji se to ne boje biti.
To je ono što se događa pred našim očima i budimo toga svjesni. Opasna je to podjela koja će stvoriti još veću netrpeljivost među ljudima kako vrijeme bude odmicalo.
Sve ostale podjele su manje važne i trebali bismo ih zanemariti i odbaciti jer ne služe ničemu i nikome ne donose ništa dobro.
Osim što nam pomažu detektirati društvene nametnike – nosače bočica s otrovom koji dodatnu truju i naše vrijeme i naš prostor svojim glupostima i prizemnostima.
U tijeku je opasan trening poslušnosti
Svima onima koji se šutke i bespogovorno odazovu na taj trening – obećan je siguran i miran život.
Svima ostalima prijeti životna neizvjesnost.
Ljudi su zbog svega toga pomalo zbunjeni, ali i preplašeni zbog toga što im sustavi prijete gubitkom radnih mjesta i ugrožavanjem egzistencije – ako odbiju poslušnost sustava.
Zato mnogi ljudi i pristaju biti poslušni, jer im je tako jednostavnije živjeti.
Odlučuju ići linijom manjeg otpora. Žele biti bez brige, makar se zbog toga odrekli i vlastite pameti.
Nisu ni svjesni koliko ih njihova poslušnost i pristajanje na copy paste digitalne identitete u konačnici može skupo koštati…
Neposlušnika također ima, dapače, čini se kako ih svakim danom ima sve više i više. To su ljudi ne žele biti slijepi poslušnici, koji propituju odluke sustava.
Oni će bez problema otkazati poslušnost bilo kojem sustavu ako smatraju da taj sustav radi protiv njih, a ne u njihovu interesu.
Neposlušnici su ljudi koji žele misliti svojom glavom pod bilo koju cijenu, a ne nametnutim mozgom sustava. I to je sasvim legitimno.
Nitko nikome ne može reći što da misli o svijetu u kojem živimo i na koji ga način smije doživjeti i konzumirati.
Svi bismo trebali imati jednaka prava na samostalno odlučivanje o našoj percepciji i konzumaciji ovoga svijeta.
Svatko ima pravo vidjeti ovaj svijet svojim vlastitim očima.
Svatko ima pravo uživati u njemu na neki svoj način ako je to ikako moguće.
Svatko ima pravo biti originalan i autentičan, a ne samo blijeda kopija čovjeka osmišljenog po mjeri moćnika – te tužne lutke na koncu globalne piramide moći…
Izvor: epoha.com / Elia Pekica Pagon
