Budimo iskreni: većina desničara i očuvatelja (konzervativaca) u Hrvatskoj djeluje i postupa ultra-njonjavo. Kao da im promjena ni nije cilj, već održavanje statusa quo.
Prije svakog izbornog ciklusa ta strana iznjedri nekog novog wannabe mesiju, tresu se brda i – nastane neka sitna gužva za uletavanje pod skute centralno-lijeve Plenkovićeve, pravomoćno osuđene kriminalne organizacije koja podržava pobačaj, rodnu i LGBT ideologiju, nezaštićene granice, političku korektnost i sve moguće “woke” gluposti koje EU, UN, WEF i WHO smisle.
Postoji li ozbiljan otpor globalizmu u Hrvatskoj?
Ne.Ili ne još? On se pred Europom svodi na karakternu amebu Vilibora Sinčića, lika koji sa svakim dobivenim kilogramom izgubi tri vlastita stava, i Mislava Kolakušića koji – iako vrlo elokventan i karizmatičan – nije niti jednim jedinim djelom pokazao da mu je više stalo do općeg dobra u Hrvatskoj negoli do vlastitog džepa. Ne samo da nije “stavio novac tamo gdje su mu usta”, kako kažu Ameri, već je više puta odbijao apele aktivista da podrži događaje otpora globalistima u Hrvatskoj.
Tu je i Ladislav Ilčić, kao možda najozbiljniji hrvatski političar u europarlamentu. Ali i puno preblag i prepristojan prema euroslavenskim bitangama koje malo-pomalo izjedaju zadnje ostatke hrvatskog suvereniteta.
Na nacionalnoj razini je situacija još i žalosnija. Karolina Vidović Krišto se zatvorila u svoju eho-komoru par tisuća podržavatelja i neće ponoviti svoj ulazak u Sabor, koji je ionako bio zanemarivog utjecaja na zakonodavce.
Domovinski pokret, osim Ćipeta i Bartulice, u ovom kontekstu zaštite vrijednosti nije vrijedan spomena.
MOST vječito luta u trenutno medijski relevantnim temama, unutar sebe vrijednosno neusuglašen.
S druge strane, Plenkovićevo veliko “demokršćanstvo” koje se očituje u umjereno lijevim politikama gledaju zamijeniti – radikalni ljevičari. Cijeli tekst pročitajte ovdje
Izvor: Ivan Pokupec / Slobodni Zajedno 2.0
