Hrvatski sam branitelj koji je cijeli rat proveo na prvoj crti. Iz rata sam izašao bez oštećenja, bar onih tjelesnih i vidljivih. Ipak oštećen sam trajno iznutra zbog svega što sam preživio, kako ja tako i moju suborci.
Naša generacija rođeni šezdesetih godina prošlog stoljeća stradala je u ratu, a evo strada i sada u miru. Tada smo znali od čega stradamo, danas imamo nevidljivog neprijatelja. Nažalost danas sam više po sahranama svojih suboraca nego u vrijeme najžešćeg rata.
Ono što je rat načeo nastavila je korona. Ono što ne uspije korona uspijeva medijima i društvenim mrežama. Ratnik sam bio svojom voljom, premda sam po profesiji samo običan radnik. U ratu sam slušao nadređene, one koji imaju neku vojnu naobrazbu. Znali su o ratovanju i strategijama više od nas dragovoljaca koji smo se silom prilika prvi puta i susreli s oružjima.
Danas nas ubija neka druga strategija i neko drugo oružje. Danas su na moje veliko iznenađenje svi znanstvenici i svi znaju što se krije iza korone i cjepiva. Glava mi je puna svega, imam neko svoje mišljenje o svemu koje ću zadržati za sebe, ali nikada neću prihvatiti priče koji pričaju i šire ljudi koji nemaju nikakvih dodirnih točaka sa znanosti.
Ne vjerujem ni u teorije zavjere, suviše dugo ovo traje i još mu se ne nazire kraj da bi bila ta kako neki kažu lažna epidemija. Ljudi čuvajte se ovo nije bezazleno. Neće vas sačuvati nikakvi stožeri, kao ni teoretičari zavjera. U ratu smo ginuli od onih za koje smo znali da su nam neprijatelji.
Pobijedili smo jer smo imali veće srce i branili smo svoje. Danas umiremo od nevidljivog neprijatelja, ne vidimo ga ali on je tu oko nas. Sada nije trenutak za nikakve podjele svi smo skupa u ovom ratu, jer sve nas manje ima tu…
