ROĐENA 27. TRAVNJA 1967. -PAKRAC
-POGINULA 04. LISTOPADA 1992. KOLIBE
Rođena je 27. travnja 1967. godine u Pakracu, od oca Đure i majke Štefanije. Živjela je u Dobrovcu kod Lipika. Sa 16 godina udala se. Napušta srednju školu i posvećuje se obiteljskom životu i odgoju dvojice sinova blizanaca, Vlade i Damira, koje rađa 1984. godine.
U 2. gardijsku brigadu, 3. pješačku bojnu pristupila je 18. kolovoza 1992. godine. Poginula je 4. listopada 1992. godine na bosansko-brodskom bojištu tijekom borbenih djelovanja od eksplozije neprijateljske granate prilikom zbrinjavanja ranjenika.
Odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992. godine i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Posmrtno joj je dodijeljen čin časničkog namjesnika zdravstvene struke i “Zlatna plaketa Grom “.
Bila je na Bosansko- brodskom bojištu.
Pokazala je izuzetnu hrabrost i izdržljivost. Obnašala je dužnost satnijske bolničarke.
Đurđica, Đuka kako su je zvali suborci znala je trčati s jednog kraja crte obrane na drugi noseći svoju medicinarsku torbu kako bi što prije pomogla ranjenim suborcima. Na žalost kod pomaganja i zbrinjavanja ranjenika poginula je.
Doktor Bruna Škurla na dan kad je poginula Đurđica napisao je: ” Moju Đuku smo nosili kilometrima i Božu, Franca, Đuru, Stanka i ranjene Srbe. Mislim da je danas poginuo Sremac. To su bili najgori dani mog života.”
ĐUKA, U MIRU BOŽJEM POČIVAJ !
Domoljublje, poštenje, dobrota,
nisi žalila svog premladog života
i hrabro na prvim crtama
previjala rane svojim suborcima.
Hrabro si išla u akcije s njima,
uvijek s osmijehom na licu
noseći oko vrata dragu ti krunicu
sve za tvoju najdražu Hrvatsku.
Tog 4. listopada u u boju paklenom
dala si život za naš sveti dom
i zauvijek si sklopila oči svoje,
otišla u raj među naše heroje.
Đuka, u miru Božjem počivaj,
nikad nećeš biti zaboravljena, znaj,
jer tvoja braća Gromovi u srcu te nose,
Heroino naša, s tobom se ponose!
Tekst i stihovi Hrvoje Horvat Hrki
Izvor, Knjiga sjećanja na poginule i nestale Gromove
crodex.net
