Na današnji dan ,19.listopada 1995.godine , u herojskoj akciji izvlačenja tijela poginulog suborca život su položili Boro Jonjić iz Zenice te Andrija Kristić iz Vareša.
Sudbina nije dala da ovi časni branitelji dočekaju kraj rata koji je bio tako blizu, ali za njih je bio dalek, nedokučiv i nedostižan. Do kraja čuvajući i štiteći dostojanstvo hrvatskog bojovnika, u kanjonu rijeke Ugar njihov život završio je časno, onako kako su ga i živili – pomoći drugome …
Rat je bio gotov .U listopadu 1995. godine političkom odlukom okončana je oslobodilačka akcija hrvatskih snaga ”Južni potez”. Postrojbe HV-a i HVO-a su pristupile zadaćama uspostavljanja crta obrane na dostignutim položajima. Očekujući ishod mirovnih pregovora u SAD-u na terenu je bilo napeto. U takvim okolnostima 18.listopada 1995. jedan je pripadnik HVO-a Zenica nesretno pao u kanjon rijeke Ugar.
Izvlačenje tijela poginulog vojnika bilo je izuzetno rizično . Kako zbog nepristupačnog terena i složene akcije spuštanja u strmi kanjon.
U tom trenutku natporučnik Andrija Kristić , koji je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika u 96. domobranskoj pukovniji HVO-a ”Bobovac” Vareš dragovoljno je preuzeo obavezu da osobo pokuša izvući tijelo poginulog. Kristiću se u složenom pothvatu pridružio i Boro Jonjić, pripadnik saniteta 44. domobranske bojne HVO-a.
Svjesni da otvaranje vatre s bilo koje strane može od incidenta prerasti u potpuni prekid primirja , njih dvojica neopaženo su se spustili u kanjon pomoću užeta. Svladali su sve prepreke i došli do tijela stradalog no tada su shvatili kako je nemoguće sprovesti akciju izvlačenja kako su zamislili. Namjera da svežu tijelo konopima i da se vrate neopaženo iz kanjona penjući se uz litice bila je prerizična. Opcija napuštanja tijela poginulog vojnika nije dolazila u obzir.
”Tijelo poginulog pripadnika HVO-a neće razvlačiti divlje zvijeri i zato ga mi nosimo i uz Božiju pomoć vidimo se sutra na onom mjestu gdje so bili prije dva dana u 14.20. ” je poruka koju je Kristić poslao u Zapovjedništvo zbornog područja Vitez. Plan je bio da tijelo poginulog nose nizvodno kroz kanjon rijeke Ugar kako bi došli na cestu Jajce -Banja Luka, gdje se Ugar ulijeva u Vrbas.
Put kroz kanjon je bio izuzetno izazovan a u nekoliko navrata su umalo bili otkriveni od neprijatelja. Noć sa 18.-19. listopada je bila izuzetno hladna i teška ali unatoč svemu nisu odustajali.
Kada su gotovo došli do cilja , samo 150 metara od ceste , uočili su da je ispred njih minsko polje. Poginulog su zakopali u riječni pijesak i od granja napravili križ . Zatim su krenuli provlačiti minskim poljem prema cesti. Nakon uspješno otklonjene dvije mine,Jonjić je jednu aktivirao a pri padu i drugu.
Na mjestu je bio mrtav , Kristić se teško ranjen spušta do rijeke gdje je uspostavio vezu sa zapovjedništvom.
Andrija Miličević, zapovjednik satnije 95.domobranske pukovnije Kreševo, priopćio je Kristiću da kreću u akciju njegovog spašavanja . U akciju se uključuju uskoro i pripadnici 2. gardijske brigade HVO-a no Kristić javlja kako se iznad njega nalaze neprijateljski vojnici koji su spremni otvoriti vatru u pravcu mosta na Vrbasu kojim mu je trebala stići pomoć.
”Imenjače hvala ti, ne prilazite svi ćete izginuti , bolje ja nego vas trideset. Smislit ću nešto.” bile su posljednje riječi Andrije Kristića prije nego što se ispraznila baterija na uređaju. Kristiću je bilo sve teže bilo zaustavljati krvarenje . U strahu da ga tokom noći ne zarobe pripadnici srpskih snaga , odlučio je odmotati ranu te spustiti ranjenu nogu u vodu i iskrvariti. Prije toga je u diktafon snimio svoju posljednju poruku supruzi Ani , sinu Hrvoslavu i nerođenom sinu Andriji. moleći krunicu koju je prethodno skinuo sa vrata je izdahnuo.
Idućeg dana je temeljem dogovora sa pripadnicima UN-a i srpskih snaga izvršeno izvlačenje tijela trojice poginulih hrvatskih branitelja.
Tako je heroj Domovinskog rata Andrija Kristić dao život za poginulog suborca svega desetak kilometara sjevernije od Carevog polja kraj Jajca gdje je ranjen u rujnu 1992. godine .
Posthumno mu je dodijeljen čin pukovnika, a odlikovan je Redom kneza Domogoja s ogrlicom te medaljama za sudjelovanje u operacijama Oluja i Ljeto 95 kao i spomenicom Domovinskog rata.
Izvor:Borna Marinić/Domovinski rat
