Politički analitičar Ivica Granić analizira genezu sukoba između Islamske Republike Iran i Države Izrael. Njegovu objavu donosimo u nastavku:
Teško je jednom Europljaninu razumjeti stanje stvari kada su u pitanju izraelsko – iranski odnosi. Krivnju dobrim dijelom snose i domaći mediji, koji spomenutoj problematici uglavnom pristupaju ili navijački ili manje znanstveno, nerealno. Uglavnom, konfrontacije su započele znatno prije samog formiranja države Izrael i prošli su kroz nekoliko faza transformacije.
Prije svega, loša faza, zakulisne veze u okviru takozvane ‘periferne filozofije’. Zatim su uslijedili bolji odnosi s Iranom pod šahom Mohammedom Rezom Pahlavijem, kada se dogodilo iransko de facto priznanje države Izrael. Međutim, islamskom revolucijom 1977/79 Reza Pahlavi biva protjeran, a vlast preuzimaju islamisti, na čelu s Ajatolahom.
Nakon toga u odnosima ovih država uslijedio je hladni rat, Ajatolasi su za cilj postavili – uništenje židovske države.
Postupno se sukob pretvorio u pravi oružani rat. Položaj snaga može se vidjeti na ovoj jednostavnoj karti-shemi.
Izrael je označen plavom bojom, Iran zelenom, a države u kojima su iranske oružane snage i/ili posrednici djelovali ili su djelovali do nedavno.
Konkretno, iranski saveznici su: u Iraku su to šijitske milicije pod kontrolom Irana, u Jemenu su Huti, borci koji kontroliraju glavni grad i polovicu zemlje, u Siriji je Iran imao cijele baze i kampove za vrijeme Assadovog režima, s ciljem stvaranja vojske od 100.000 boraca za izravni rat s Izraelom, te, konačno Libanonom, gdje djeluje proiranska skupina Hezbollah.
Iranski agenti i posrednici djeluju i u Pojasu Gaze, Judeji i Samariji. Sve te skupine, njihovu organizaciju i infrastrukturu organizira, opskrbljuje, obučava i financira Iran.
Cilj iranskih Ajatolaha je podjarmljivanje (a u njihovoj paradigmi ‘oslobođenje’) cijelog Bliskog istoka, uništenje Izraela (što je zapisano kao zaseban i vodeći cilj), a također i širenje ideja islamske revolucije dalje, barem na cijeli Bliski istok, idealno – na cijeli svijet.
Kao što je rekao prvi Ajatolah Ruhollah Khomeini, vođa islamske revolucije: ‘Naša revolucija nije prikladna samo za Iran i zemlje naseljene muslimanima, već za sve potlačene i obespravljene u našem svijetu.’
Broj stanovnika (za 2025.): Iran — oko 90 milijuna (ne uključujući posrednike, samo vlastito stanovništvo),
Izrael — oko 10 milijuna (uključujući više od 2 milijuna nežidova).
Kakav je bio iransko-izraelski sukob prije početka operacije ‘Narod kao lav’?
• Međusobni udari (dronovi, zrakoplovi, rakete).
• ‘Rat tankerima’ — napadi na teretne i trgovačke brodove.
• Korištenje posredničkih snaga.
• Rat specijalnih službi.
• Pokušaj otmica i ubojstva Židova izvan Izraela.
• Rat u cyber prostoru.
• Iranska priprema ekspedicijskih korpusa na granici s Izraelom (na primjer, ‘Hezbollah’ ili skupina od stotina tisuća u Siriji) za naknadnu invaziju.
Ova iranska strategija nazvana je ‘strategija hobotnice’, dakle izbjeći frontalni napad, umjesto njega postupno stezanje pipaka oko Izraela, kako bi ga u pravom trenutku dokrajčio ‘gušećim stiskom’.
Zasebna tema je iranska želja za nabavkom nuklearnog oružja i izraelska strategija da to spriječi. Danas, kada su neki od pipaka hobotnice oslabljeni ili odsječeni (‘Hezbollah’ i ‘Hamas’ su oslabljeni, a i Assadov režim je pao), Izrael je 13. lipnja zadao žestoki udarac po glavi Iranu, i u sljedećim danima nastavlja udarati jedan za drugim.
Ivica Granić
crodex.net
