Prema predaji, sveti Andrija, brat svetoga Petra i jedan od dvanestorice apostola, čiji spomendan slavimo 30. studenoga, umro je mučeničkom smrću tako što je bio razapet na križu u obliku slova X.
Katolička Crkva 30. studenoga slavi blagdan svetog Andrije apostola, Petrovog brata, kojega je Isus prvoga pozvao za svojega učenika, a on je to spremno prihvatio, piše Vjera i djela.
Evanđelja ga spominju na nekoliko mjesta, pa između ostaloga tako saznajemo da je bio ribar iz Betsaide, a njegovo grčko ime pokazuje da je proizašao iz obitelji koja je bila otvorena i grčkoj kulturi.
Sveti se Andrija u ikonografiji često prikazuje s X križem, što nam skreće pozornost na predaju koja kaže kako je on mučen i razapet upravo na križu tog oblika, i to, slično kao i brat mu Petar, okrenut naglavačke, smatrajući se nevrijednim umrijeti kao njegov Učitelj.
Stoga se takav križ i naziva ‘Andrijin’. Mučen je i razapet u Patrasu, a smatra se da je to bilo 60. god. Imajući na umu važnost tradicije štovanja svetog Andrije u Grčkoj, papa Pavao VI. vratio je 1964. relikvije svetog Andrije metropolitu grada Patrasa, a koje su se do tada čuvale u vatikanskoj bazilici. Svečeva glava bila je prenesena u Rim 1462. godine, a grčkim pravoslavnim vjernicima vratio ju je papa Pavao VI.
Prema predaji, sv. Andrija zaštitnik je Škotske, a zastava Škotske poznata je kao Križ sv. Andrije ili The Saltire, jer se sastoji od bijelog križa u obliku slova X na plavoj podlozi. Kao simbol Škotske Andrijin se križ prvi put pojavljuje u 12. stoljeću, točnije 1180. godine za vrijeme vladavine Vilima I. Škotskog. Zastava s Andrijinim križem na plavoj podlozi, prema nekim izvorima potječe iz 15. stoljeća, dok se prva ilustracija zastave nalik današnjoj pojavljuje oko 1542. u djelu Sir Davida Lyndsaya od Mounta ‘Registar škotskih grbova’.
Štovanje svetog Andrije rašireno je u mnogim krajevima, pa se tako štuje kao zaštitnik kod grlobolje, kostobolje, zaštitnik je ribara i ribiča, neudanih žena i žena koje žele postati majke, umjetnika, pjevača i drugih. U narodu se njegov blagdan posebno gleda u svjetlu razmeđa kraja jedne i početka druge liturgijske godine.
