Prošloga mjeseca objavljeni su rezultati popisa stanovništva koji su potvrdili to da je Hrvatska u procesu demografskog nestanka. U posljednjih desetak godina Republika Hrvatska je službeno – kroz prirodni pad stanovnika i iseljavanje – izgubila 400.000 ljudi.
Dr. sc. Tado Jurić upozorava da je u Hrvatskoj još 200.000 ljudi manje i da rezultati popisa nisu realni. Zbog EU sredstava, tvrdi Jurić, nikome nije u interesu pokazati stvarno stanje broja stanovnika, a često se nepravilan popis omogućuje i različite zloporabe socijalnog i drugih sustava, prenosi hkv.hr članak Davora Dijanovića.
Nije potrebno posebno upozoravati na negativne posljedice demografske katastrofe. Bez ljudi nije moguće dugoročno vršiti efektivnu kontrolu nekoga prostora. Bez radno aktivnog stanovništva ugrožena je ekonomija, a posebno porezni i mirovinski sustav. To otvara i put supstituciji (zamjeni) stanovništva.
Nedostatak radne snage u posljednjim je desetljećima izmijenio demografsku sliku Staroga Kontinenta. Tim putem krenula je i Hrvatska u kojoj već danas živi oko 100.000 stranih radnika.
Iseljavanje će se nastaviti
Sva predviđanja govore da će se iseljavanje u budućnosti nastaviti. Ausrijsko i švicarsko tržište rada sada su otvoreni za hrvatsku radnu snagu, a njemačkoj ekonomiji svake je godine potrebno na stotine tisuća radnika. Istraživanje „Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji“, završeno ovih dana, pokazalo je kako gotovo pedeset posto mladih povremeno ili često razmišlja o odlasku iz Hrvatske. Istraživanje pokazuje da mladi koji češće glasaju imaju nešto manju želju za iseljavanjem pa je prema tome jedan od čimbenika iseljavanja politička apatija i nedostatak vjere da mogu nešto promijeniti.
Korupcija, klijentelizam, negativna selekcija i općenito klijentelistički model političkih, društvenih i ekonomskih odnosa sve više dovode u pitanje nacionalnu sigurnost i budućnost Hrvatske. Lopovluk, korupcija i napredovanje na temelju veza i vezica ljudima ubijaju nadu u bolje sutra i u mogućnost da se išta može promijeniti na bolje u našoj državi.
Negativnu selekciju možemo najbolje vidjeti na primjeru obnove od potresa. Prvorazredni je interes vladajućih struktura da obnova krene. Zašto? Zato što će u protivnom dobivati vrlo negativne političke poene. No očito je niža operativna razina, kadrovirana negativnom selekcijom, toliko nesposobna da nisu u stanju iskoristiti dobiveni novac iz EU-a. Hrvatska je danas klasičan primjer zarobljene države, u kojoj partikularni interesi uništavaju opće dobro i dovode u pitanje budućnost hrvatskog naroda.
Dokument emigracijske politike
Aktualna vlast predstavila je određene mjere za poticanje povratka iseljenika. Najpoznatija od njih odnosi se na 200.000 kuna za povratnike. Međutim, čini se kako je mjera, barem za sada, doživjela debakl. Mjera je, naime, do sada privukla samo jednu osobu!
Trenutno je u izradi cjeloviti dokument emigracijske politike Republike Hrvatske, koji je u nadležnosti MUP-a. Strani studenti, istraživači i radnici, hrvatski iseljenici i potomci naših iseljenika poželjne su skupine useljenika na koje će se ciljati novom migracijskom politikom, objavljeno je ovih dana. A objavljeno je i to da se u Hrvatsku žele doseliti deseci tisuća mladih iz Južne Amerike, ali je ovim potomcima hrvatskih iseljenika najveći problem jezik. Pored toga, ne postoje ni programi uza njihovu integraciju i snalaženje. Navodno da bi i visoko izaslanstvo Ministarstva vanjskih poslova uskoro trebalo posjetiti zemlje Latinske Amerike.
U Hrvatskoj su konačno valjda svi shvatili da je demografska situacija krajnje očajna i da su potrebne urgentne mjere.
No nije ključ samo u tome da se ljudi vrate, nego i da se oni koji su danas u Hrvatskoj zadrže. Cjenovni udar kojemu svjedočimo u kombinaciji s visokom inflacijom mogao bi se katastrofalno odraziti na ekonomske prilike značajnog dijela ljudi u Hrvatskoj. Osim toga, neki potezi hrvatske birokracije idu u pravcu dodatnog iseljavanja.
Lov na radnike u inozemstvu
Nedavno je tako otvoren lov na hrvatske radnike u inozemstvu čije obitelji i dalje žive u Hrvatskoj. S nekim državama postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, no to pretjerano ne zanima Poreznu upravu. Ravnatelj Porezne uprave ističe da su radnici dužni plaćati porez tamo gdje im je životni interes, a životni interes je obitelj u državi boravka.
Nakon što je svojim koruptivnim i kriminalnim postupcima te ljude doslovce istjerala iz Hrvatske – sada je klijentelistička hobotrica otvorila lov na njih zato što prehranjuju obitelji u Hrvatskoj. Nije osobito teško predvidjeti konzekvence ovakve sulude porezne politike. Doći će do velikog odljeva mladih obitelji iz Hrvatske. Ili, drugim riječima, iz Hrvatske ne će otići samo očevi, nego i cijele obitelji. Mnoge su obitelji to već najavile.
I ne samo da će cijele obitelji otići iz Hrvatske, nego će i proračun dugoročno izgubiti jer ti ljudi više ne će slati doznake u Hrvatsku. Bez doznaka hrvatskih iseljenika, koje su veće od svih stranih investicija, Hrvatska bi se našla u ekonomskom kolapsu. Žele li hrvatske vlasti da brojne mlade obitelji u potpunosti raskinu veze s Hrvatskom? U situaciji potpune nesposobnosti i kolapsa obnove Zagreba i Banovine od potresa, čini se da je država djelotvorna jedino u naplati poreza i kažnjavanju ljudi. Je li to vođenje propulzivne demografske politike kojom se Vlada hvali?
Udar na paušalne obrtnike
Osim radnicima u inozemstvu „čestitke“ posljednjih dana stižu i paušalnim obrtnicima. Naime, dosta je ljudi prepoznalo pogodnosti paušalnih obrta te su ih – zbog nižih poreznih davanja i doprinosa – iskoristili za ulazak u biznis. Paušalni obrti posebno su popularni kod informatičkih zanimanja, a nerijetko se koriste i kao zamjena za radni odnos prilikom čega informatičarima ostaje više novca. Porezi i doprinosi u paušalnom obrtu dosta su niži, nego što je to razlika bruto i neto plaće kod klasičnog ugovora o radu.
No nisu na udaru samo oni koji imaju jednoga „klijenta“ (što se može tretirati kao korištenje paušalnog obrta kao zamjene za radni odnos), nego i oni koji imaju više klijenata, ali s jednim od njih poslovanje premašuje više od 50 posto ukupnog poslovanja obrta. Drugim riječima, ako poslujete preko obrta ne smijete imati jednoga većeg klijenta iako je to ono čemu svatko razuman u biznisu teži jer time dobiva kakvu takvu financijsku stabilnost.
Zašto ljude ostaviti da na miru rade – pa i one koji imaju jednoga klijenta – kad ih možeš napenaliti, zar ne? To što će mnogi od njih staviti ključ u bravu, otići van pa će i država dugoročno izgubiti ikakve porezne prihode – to je očito prekomplicirano za shvatiti umovima onih koji provode ovakve svinjarije. Ili je nekome u interesu da se iseljavanje nastavi?
Poanta je tržišne ekonomije, kojoj Hrvatska navodno teži, ta da poduzetnik svoju ideju – svoj proizvod ili uslugu – može što lakše plasirati na tržište. U Hrvatskoj se poduzima sve da se poduzetnicima oteža poslovanje. Što mislite, hoće li sposobni mladi ljudi dugo vremena trpjeti porezno-birokratske svinjarije ili će obrte i firme registrirati u inozemstvu ili čak otići iz Hrvatske?
Ključno je vratiti vjeru u Hrvatsku
Suludom poreznom politikom i antipoduzetničkom klimom Hrvatska postaje maćeha svojim ljudima. Ili, ono što je Nietzsche nazvao „najhladnijom od svih nemani“. Takva politika ne da ne će nikoga vratiti u Hrvatsku, nego će još stotine tisuća ljudi potjerati u inozemstvo. Kome je takva politika u interesu?
U razdoblju koje slijedi Hrvatska će morati kreirati pametnu migracijsku politiku. Nedostatak radne snage u nekim je područjima vrlo očit. No ne znači da treba bez ikakvih kriterija – a tako je bilo do sada (od sto tisuća stranih radnih većina je nisko kvalificirana) – uvozi radnu snagu iz afroazijskog prostora. Hrvatska treba učiniti sve da zadrži ljude u Hrvatskoj, a da se osigura povratak hrvatskog stanovništva.
Kad su u pitanju stranci, treba gledati prema zemljama slične kulture i običaja kao što je primjerice Ukrajina. Nekritički uvoz radne snage od mnogih je zemalja Europske unije napravio države s pregrštom no-go zona što će već danas uništava njihov identitet. Mnogi dijelovi Europe u kulturološkom su smislu već danas Bliski istok i Sjeverna Afrika. Dugoročno takva geta postaju sigurnosni problem, a tamo gdje nema sigurnosti nema ni zdrave ekonomije.
Ključno pitanje hrvatske budućnosti je sljedeće: kako vratiti vjeru u Hrvatsku? Kako ljudima pobuditi nadu da se u Hrvatskoj stvari mogu mijenjati na bolje. Apatija i nedostatak vjere u promjene na bolje ključan su razlog iseljavanja, kao što potvrđuju brojna iseljavanja. Novi porezi i novo reketarenje svakako u ljudima ne će pobuditi nadu i zainteresirati ih za povratak ili ostanak u našoj zemlji.
Hrvatskoj trebaju promjena mentaliteta i povratak kulturi života. Jedino brojne obitelji mogu demografski revitalizirati državu. Postoje modeli kako stimulirati demografsku obnovu, no umjesto da se uzmu najbolji primjeri u Hrvatskoj se ukidaju i one mjere koje su davale određene rezultate. Nemoguće je očekivati rezultate ako ćemo raditi sami protiv sebe, zar ne?
Autor Davor Dijanović, Hrvatski tjednik
