Umjetna inteligencija obećava da će transformirati sva područja ljudskog iskustva, a jezgra njegovih transformacija će se na kraju dogoditi na filozofskoj razini
Prošloga tjedna čelnici mnogih država i drugi istaknuti pojedinci našli su se u Davosu kako bi na Svjetskom ekonomskom forumu raspravljali o „gorućim problemima“.
Rizici za okoliš dominiraju Izvješćem o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma za 2022. Rizici povezani s klimatskim promjenama također predstavljaju tri najveća rizika po ozbiljnosti u sljedećih deset godina. Manje od 16% ispitanika u Globalnoj anketi o percepciji rizika „optimistično“ je ili „pozitivno“ o izgledima za svijet.
Klaus Schwab, osnivač Svjetskog ekonomskog foruma, svojedobno je najavio da će „četvrta industrijska revolucija dovesti do spajanja našeg fizičkog, digitalnog i biološkog identiteta“.
Političari koji slijede agendu Svjetskog ekonomskog foruma inspirirani su posthumanističkim futurizmom. Tako savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Noah Harari predviđa budućnost u kojoj ljudi imaju kibernetski organizam. Ideja vodilja je da se, kako bismo preživjeli, trebamo pripremiti za dehumanizaciju.
„Sveprisutno mobilno superračunalo. Inteligentni roboti. Samovozeći automobili. Neuro-tehnološka poboljšanja mozga. Genetičko uređivanje. Dokazi dramatičnih promjena su posvuda oko nas i događaju se eksponencijalnom brzinom“, stoji na stranici Svjetskoga ekonomskog foruma na kojoj se govori o knjizi „Četvrta industrijska revolucija“ KIausa Schwaba.
On je uvjeren da smo na početku revolucije koja iz temelja mijenja način na koji živimo, radimo i odnosimo se jedni prema drugima.
„Prethodne industrijske revolucije oslobodile su čovječanstvo životinjske sile, omogućile masovnu proizvodnju i donijele digitalne mogućnosti milijardama ljudi.
Ova Četvrta industrijska revolucija je, međutim, bitno drugačija. Karakterizira ju niz novih tehnologija koje stapaju fizički, digitalni i biološki svijet, utječu na sve discipline, gospodarstva i industrije, pa čak i izazivaju ideje o tome što znači biti čovjek“, stoji uz opis Schwabove knjige.
Nastali pomaci i poremećaji znače da živimo u vremenu velikih obećanja i velikih opasnosti. Svijet ima potencijal za povezivanje više milijardi ljudi s digitalnim mrežama, dramatično poboljšanje učinkovitosti organizacija, pa čak i upravljanje imovinom na načine koji mogu pomoći u regeneraciji prirodnog okoliša, potencijalno poništavajući štetu prethodnih industrijskih revolucija.
Međutim, Schwab također ima ozbiljne brige: organizacije se možda ne će moći prilagoditi; vlade bi mogle propustiti primijeniti i regulirati nove tehnologije kako bi iskoristile njihove prednosti; promjena moći stvorit će važne nove sigurnosne probleme; nejednakost može rasti, a društva bi mogla postati fragmentirana.
Schwab stavlja najnovije promjene u povijesni kontekst, ocrtava ključne tehnologije koje pokreću ovu revoluciju, raspravlja o glavnim utjecajima na vlade, tvrtke, civilno društvo i pojedince te predlaže načine za odgovor.
U središtu njegove analize je uvjerenje da je Četvrta industrijska revolucija pod kontrolom svih nas sve dok smo u mogućnosti surađivati između zemljopisnih područja, sektora i disciplina kako bismo iskoristili prilike koje ona pruža.
Schwab posebice poziva vođe i građane da „zajedno oblikuju budućnost koja funkcionira za sve stavljajući ljude na prvo mjesto, osnažujući ih i neprestano se podsjećajući da su sve ove nove tehnologije prije svega alati koje su izradili ljudi za ljude“.
Schwabova knjiga objavljena je 2016. godine, a u međuvremenu globalistički su krugovi dodatno osnažili agendu transhumanizma.
Tko smo onda mi?
Pred dvije godine Henry Kissinger je zajedno s Ericom Schmidtom i Danielom Huttenlocherom napisao knjigu „The Age of AI: And Our Human Future“. U uvodu knjige autori podsjećaju na to da je čovječanstvo tijekom svoje povijesti iskusilo niz tehnoloških promjena, no tehnologija je rijetko suštinski transformirala društvenu i političku strukturu naših društava. Češće se događalo da postojeći okviri, kroz koje određujemo naš društveni svijet, prihvaćaju i apsorbiraju novu tehnologiju, razvijajući se i inovirajući unutar već prepoznatljivih kategorija.
Automobil je, primjerice, zamijenio konja bez prisiljavanja na potpunu promjenu društvene strukture. S druge strane, ističu autori, umjetna inteligencija obećava da će transformirati sva područja ljudskog iskustva, a jezgra njegovih transformacija će se na kraju dogoditi na filozofskoj razini, pri čemu će se transformirati način na koji ljudi razumiju stvarnost, kao i našu ulogu u njoj.
U sadašnjem trenutku, djelomični kraj pretpostavljene superiornosti ljudskog razuma, zajedno s proliferacijom strojeva koji mogu parirati ili čak prevladati ljudsku inteligenciju, obećava transformacije potencijalno dublje i od onih iz Prosvjetiteljstva, smatraju autori.
„Čak i ako napredak u umjetnoj inteligenciji ne proizvede opću umjetnu inteligenciju (AGI, Artificial General Intelligence) – tj. softver koji je sposoban za obavljanje bilo kojeg intelektualnog zadatka na razini čovjeka, kao i sposobnost povezati zadatke i koncepte iz različitih disciplina – pojava umjetne inteligencije će promijeniti koncept stvarnosti kakvo čovječanstvo ima, pa samim tim i samo sebe.
Napredujemo prema velikim dostignućima, ali ta dostignuća trebala bi potaknuti filozofsko razmišljanje. Četiri stoljeća nakon što je Descartes objavio svoju maksimu, postavlja se pitanje: ako umjetna inteligencija ‘misli’ ili se približava razmišljanju, tko smo onda mi?“.
Mnogi kritičari tzv. u transhumanizmu vide distopijsku ideju prema kojoj će u budućnosti postojati superelite i njihovi robovi.
Ima li nade?
U knjizi „Homo deus: kratka povijest sutrašnjice“ globalistički glasnogovornik i savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Harari vrlo jasno donosi projekcije budućnosti:
„Na početku dvadeset prvog stoljeća vlak napretka ponovno polazi s kolodvora – i vjerojatno će biti posljednji vlak koji će ikad napustiti postaju zvanu Homo sapiens. Oni koji ga propuste nažalost ne će dobiti novu priliku. Da biste osigurali mjesto u tom vlaku, morate dobro razumjeti tehnologiju dvadeset prvog stoljeća, posebice moć biotehnologije i računalnih algoritama.
Te su sile mnogo moćnije od pare i telegrafa i ne će se upotrebljavati samo za proizvodnju hrane, tkanina, vozila i oružja. Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tijela, mozgovi i umovi, a jaz između onih kojih znaju projektirati tijela i mozgove te onih koji to ne znaju bit će mnogo veći od jaza između Dickensonove Britanije i Mahdijeva Sudana.
Zapravo će biti veći jaz nego između sapiensa i neandertalaca.
U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem“.
Današnje transhumanističke ideje nisu ništa drugo nego rebrendirana eugenika kao pseudoznanost koja je direktno suprotstavljena kršćanstvu koje je prvo inauguriralo ideju dostojanstva svake ljudske osobe.
U članku „Tehnika i etika“ hrvatski povjesničar i filozof dr. Milan Šufflay još je daleke 1924. godine ustvrdio da između napretka znanosti i napretka etike nema razmjera. Moderna tehnika prema Šufflayu u rukama je divljaka, a bijela rasa – pijana od nacionalizma i drugih predrasuda – sjedi na prekrasnom automobilu koji strahovitom brzinom juri u propast. Na kraju spomenutog članka Šufflay pesimistički zaključuje: „Potrebna bi bila ravnoteža između znanstvene spreme ljudi i njihove umne i moralne spreme. Ali tehnički progres neprispodobivo je brži od etičkog progresa. I zato nema nade”.
Šufflayevom zaključku teško bismo imali što za dodati…
Izvor: Davor Dijanović / HKV
