Prošle godine se u Velikoj Britaniji održao sastanak svjetskih država po pitanju ekologije imena COP 26. Ove godine se održao u Egiptu sastanak COP 27 na kojemu je došlo do radikalnih promjena.
Prošlogodišnji sastanak je u osnovi bio propao. Na njemu svjetske države nisu potpisale niti odustajanje od korištenja ugljena, niti odustajanje od korištenja vozila na fosilna goriva niti…
Neki će cjepidlačiti pokušat baciti spin tvrdnjom da je sporazum o ugljenu potpisan, ali riječ je o laži. Izjavu o ugljenu je bilo potpisalo 14 članica Europske unije zajedno s još 23 države izvan Europe. Nju nisu potpisali niti SAD, niti Kina, niti Japan, niti Indija niti... čime je sve rečeno.
Jedan od glavnih razloga za neuspjeh ovog sporazuma je bilo protivljenje država u razvoju. Te države zajedno s Turskom traže odštetu jer su se razvijene države uspjele razviti za razliku od njih, a sastavnio dio razvoja je bio ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu.
U skladu s tim oni traže financijsku odštetu od prije svega Zapada, a puno tiše i od Kine. Konkretna cifra se ne spominje, ali svi su svjesni da će ona kasnije rasti. U određenom smislu taj zahtjev siromašnijih država je sličan zahtjevu Saudijske Arabije koja traži odštetu zbog napuštanja nafte.
Sve ove godine Zapad je odbijao razgovore o toj navodnoj kompenzaciji za zaostalost, a potom je došao COP 27. Prvo je u pripremi ovog okupljanja SAD bacio „bombu” u smjeru Kine. Američki predstavnik John Kerry je bio izjavio da i Kina treba sudjelovati u financijskim kompenzacijama čime je otvorio Pandorovu kutiju.
Odgovarajući na tu Američku izjavu Kina izjavljuje 9 studenog „Mi smo spremni sudjelovati u mehanizmu kompenzacije siromašnih država”. Osim toga predstavnik Kine Xie Zhenhua je još pozvao bogate države da kompenziraju siromašne navodeći štetu koja ju je Kina pretrpila od vremenskih nepogoda.
Između te prvobitne američke i kineske izjave je bio uletio i predsjednik Francuske Emmanuel Macron koji podržava financijske kompenzacije. U svojoj izjavi on govorio da najgore posljedice klimatskih promjena trpe najsiromašnije države koje su najmanje krive za njih. Kako bi se prevladale te nepravde on je zatražio veliku financijsku pomoć ili preciznije financijsku solidarnost.
Tim priznanjem SAD, Kine i Francuske o nužnosti, o mogućnosti financijskih kompenzacija neuspješnim državama prijeđen je Rubikon. On je prijeđen pošto sada više neće biti rasprave o toj tematici nego samo o visini kompenzacija.
Pošto se prije početka okupljanja COP 27 znalo da će o toj tematici biti postignut kakav takav konsenzus postavilo se pitanje o visini odštete. Kako se znalo da će ovo pitanje biti postavljeno napravljene su procjene o visini potencijalne odštete. Tako se Bog zna od kuda pojavila cifra od 580 milijardi eura godišnje koje će siromašne države gubiti zbog klimatskih promjena.
To bi znači trebala biti nekakva početna cifra koju bi prije svega Europska unija, SAD, Velika Britanija, Japan i Kina zajedno trebale svake godine isplaćivati siromašnim državama. Riječ je o cifri bez da se uopće gledaju odštete za povijesne štete klimi za koju su krivi SAD, Velika Britanija, Europska unija i Japan. Znači na ranije navedenu cifru bi trebala doći još jedan puno veći broj.
Zbog svega navedenog COP 27 će biti proglašen uspješnim okupljanjem od strane siromašnih država i ekoloških organizacija. Normalno proći će godine i godine u raspravama o visini kompenzacija, ali duh je izašao iz boce.
Za nas u Hrvatskoj i šire Europskoj uniji govorimo samo o dodatnoj cifri koju ćemo trebati financirati iz vlastitog džepa. Ta cifra se dodaje na trošak zelene tranzicije, financiranja obnove Ukrajine i Bog zna čega još. Poanta bi bila nećemo imati ništa i biti ćemo sretni !?
Izvor: Hladna Istina
