O pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić, i je li bio kralj, povjesničari se do danas nisu usuglasili.
Prema narodnoj predaji 26. svibnja 1097. godine poginuo je posljednji hrvatski vladar iz narodne dinastije Petar Snačić (Svačić). Poginuo je u borbi protiv ugarske vojske, vjerojatno na planini Gvozd, koja je po njemu nazvana Petrova gora. Do danas nije u potpunosti sigurno je li to Petrova gora na Banovini ili Gvozd na dijelu Kapele iznad Modruša.
Među najstarije tekstove koji govore o Bitki na Gvozdu spada onaj neimenovanog notara hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. iz druge polovice 12. stoljeća, koji govori o pohodu ugarske vojske na Hrvatsku, te spominje Petrovu goru (izvorno Peturgoz ili Petur Gozdia). Najpouzdaniji spomen o Petru potječe iz Ugarske kronike Šimuna de Keze iz 13. stoljeća. Tamo se navodi da je Koloman „dao ubiti kralja Petra koji je, došavši pred Ugre u planinama koje se nazivaju Gvozd, u spomenutim planinama pobijeđen i ubijen“. Bitku spominje i Toma Arhiđakon u svom djelu Povijest salonitanske crkve iz 1266. godine. Podatak koji se navodi u Supetarskom kartularu (dopisan u 14. stoljeću), a prema kojem je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačićâ, nije dovoljno pouzdan da bi se kralja Petra moglo poistovjetiti sa spomenutim banom. Ipak, zahvaljujući krivom čitanju Franje Račkoga, u dijelu historiografije i u javnosti bilo je prihvaćeno ime kralja Petra Svačića.
Uglavnom se smatra da je na vlast došao nakon smrti kralja Stjepana II. (oko 1090.), posljednjeg iz roda Trpimirovića, i da je vladao središnjom Hrvatskom, ili kao kralj ili kao vođa plemstva. Nakon što je Jelena, udovica kralja Zvonimira pozvala svog brata, ugarskog kralja Ladislava, da zauzme Hrvatsku, dolazi do pobune dijela hrvatskog plemstva pod vodstvom Petra Snačića.
Nakon što je Ladislav neuspješno provalio u Hrvatsku, prilike su se neko vrijeme stabilizirale. Ladislavov nasljednik Koloman, iskoristivši zauzetost bizantskog cara obranom svoje države od križarskih četa koje su pustošile njegovim europskim i azijskim pokrajinama, odlučuje se za novi pohod. Godine 1097. godine s velikom vojskom kreće prema Petrovom sjedištu u Kninu, a ovaj ga s hrvatskim plemstvom dočekuje navjerojatnije na Gvozdu. Iako je Petar poginuo u bitki, Kolomanova vojska je poražena i on se vraća u Ugarsku u koju tada provaljuju Rusi i Kumani.
Nakon toga Koloman odustaje od sile i postiže nagodbu s 12 hrvatskih plemena (među njima i pleme Snačić). Prema legendi to je tzv. Pacta conventa kojom su Hrvati prihvatili Kolomana za kralja, ali zadržavaju posebnost i neovisnost unutarnjeg uređenja Hrvatske, a s Ugarskom su vezani samo osobom kralja (personalna unija).
