Nakon što je iscrpila sve teme o ustašama, klimatskim izvanrednostima i opasnostima od katoličkog vjeronauka, novinarka Danka Derifaj našla je nove mete – građane koji mole. Da, dobro ste pročitali. U zemlji čiji se ustav poziva na Boga, ljude koji mirno, dostojanstveno i bez galame mole krunicu na trgovima, danas se tretira kao opasne elemente društva. Derifajka putuje Hrvatskom, snima, bilježi i – po starom dobrom običaju – prokazuje.
Međutim, najjača izjava dolazi iz Varaždina, gdje je SDP-ov gradonačelnik Neven Bosilj, poznat po pružanju gostoprimstva demonstrantima iz Srbije, izjavio da su molitelji ništa manje nego – reinkarnacija Miloševićeve jogurt revolucije. U bilo kojoj normalnoj zemlji, ovakve usporedbe bile bi označene kao govor mržnje. Ali kod nas? Kod nas to ide ravno u “Napredne vrijednosti™”.
Da stvar bude luđa, gradonačelnik tvrdi da “među njima nema Varaždinaca”. A tko bi to trebao moliti, ako ne domaći ljudi? I bi li to značilo da bi i sudionike ”Pride povorke” trebalo legitimirati i bilježiti tko je “odavle”, a tko “s one strane Save”? Jasno da ne – to bi bio “fašizam”. Ali kad se stigmatizira molitelje – to je, valjda, “progresivna borba za sekularizam”.
Feminističke aktivistice, pak, ponovno su zgrožene. Jer nije riječ o muslimanskim vjernicima, nije riječ o imigrantima, nije riječ o nekoj manjinici, već – gle čuda – o domaćim Hrvatima, katolicima. Takav prizor očito izaziva moralni grč kod onih koji bi da su svi jednaki, ali neki ipak malo jednakiji.
Danas je u Zagrebu održana još jedna tzv. Parada ponosa. I neka je. Neka svatko izrazi svoje stavove i vrijednosti. Ali, zanimljivo je – nitko neće pitati odakle dolaze sudionici te povorke, nitko ih neće snimati i progoniti po medijima. Dapače, oni koji bi samo rekli da im se to ne sviđa – odmah su “ekstremisti”, “desničari”, “klerofašisti”.
Dakle, po tko zna koji put, ispada da su u ovoj zemlji prava rezervirana samo za jedne. Oni drugi – konzervativni, domoljubni, katolički nastrojeni građani – imaju pravo samo šutjeti, trpjeti i biti zahvalni što ih nisu proglasili državnim neprijateljima.
Ali ta priča više ne prolazi. Građani vide dvostruke kriterije. I zato sve manje vjeruju tim “borcima za toleranciju”, koji toleriraju samo sebe i svoje.
Izvor:Marin Vlahović
