Širokobriješki povjesničar Hrvoje Mandić sudjelovao je na konferenciji o komunističkim zločinima u Bruxellesu koju je hrvatski zastupnik Stjepo Bartulica (DOMiNO) organizirao povodom 80. obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata. Izlaganje je ustupio redakciji portala Jabuka.tv.
U organizaciji zastupnika Europskog parlamenta Stephena Nikole Bartulice (DOMiNO), u Europskom parlamentu u Bruxellesu, 13. svibnja, održat će se međunarodna konferencija pod nazivom „Kraj Drugog svjetskog rata i zločini komunizma“, kojom se obilježava 80. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata te skreće pozornost na poslijeratne komunističke zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. Također, od 13. do 16. svibnja bit će održana izložba pod nazivom “Zločini komunizma u Hrvatskoj i 80. obljetnica kraja Drugog svjetskog rata”.
Konferencija će okupiti ugledne povjesničare, javne intelektualce i svjedoke vremena kako bi raspravili povijesne činjenice, posljedice totalitarnih režima i potrebu za pravednim odnosom prema žrtvama komunizma.
Program konferencije uključuje dva panela:
• Panel 1: Zločini komunizma – Povijesni pregled (09:15 – 10:30), na kojem sudjeluju dr. Eric Patterson (Predsjednik i izvršni direktor Zaklade za spomen žrtvama komunizma), dr. Martina Grahek-Ravančić, dr. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest i povjesničar Hrvoje Mandić.
• Panel 2: Žrtve komunizma: Gdje je pravda? (10:45 – 12:15), s govornicima: Tihomirom Dujmovićem (novinar), dr. Josipom Mihaljevićem (povijesničar – Hrvatski institut za povijest), Renatom Kelam (lokalna vijećnica) i Monikom Štedul (svjedočanstvo).
Nakon konferencije, u 12:30, bit će svečano otvorena izložba o zločinima komunizma u Hrvatskoj, koja će biti postavljena u prostoru Europskog parlamenta (Spinelli 5G). Izložba nudi dokumentirani pregled represije nad civilnim stanovništvom, političkim neistomišljenicima i vjerskim autoritetima, uključujući progon kardinala Alojzija Stepinca, kao i masovne egzekucije poput Bleiburga i Križnog puta.
Uz Hrvoja Mandića, govornici na konferenciji bili su Eric Patterson iz američke memorijalne zaklade posvećene žrtvama komunizma, zatim Martina Grahek Ravančić, Mario Jareb i Josip Mihaljević iz Hrvatskog instituta za povijest, novinar Tihomir Dujmović, lokalna vijećnica Renata Kelam, te Monika Štedul. Kći Nikole Štedula, emigrantskog političara koji je preživio udbaški atentat 1988. godine u Škotskoj.
Mandićev pano izložbe i izlaganje koje je ustupio redakciji portala Jabuka.tv odnosili su se na temu pokolja 66 hercegovačkih franjevaca u Širokom Brijegu 1945. godine, koje su počinili jugoslavenski partizani pod izravnim zapovjedništvom Josipa Broza Tita i Aleksandra Rankovića. Mandić je u izlaganju pokazao da su franjevci bili duhovna i intelektualna elita hrvatskog naroda u Hercegovini, a njihovo ubijanje bilo je politički i ideološki motivirano, bez vojnih opravdanja. Optužbe protiv franjevaca bile su neutemeljene, a prema dokumentima nisu bili naoružani niti su pružali otpor.
Pokolj je bio dio šire vojne operacije i kasnijega sustavnoga zataškavanja komunističkih zločina. Do danas nitko nije odgovarao za ove zločine, koji su označili početak represije prema Crkvi i neistomišljenicima u novoj Jugoslaviji.
Mandić je u izlaganju ustvrdio da je u Hercegovini počinjen klasičan ratni zločin jer je 12 zarobljenih fratara ispitano i bez suđenja likvidirano. Osvrnuo se i na partizanku Vjeru Andrijić, živu svjedokinju masovnog ubojstva svećenika koja se posljednjih mjeseci učestalo spominje u medijima.
U jednom se intervjuu nehajno hvalila sudjelovanjem u partizanskoj akciji na Širokom Brijegu te tvrdila da su “širokobriješki franjevci mitraljezom pucali po partizanima sa zvonika” i da su je upravo oni ranili sa samostanske crkve. Riječ je, međutim, o klasičnoj medijsko-obavještajnoj operaciji kojom je partizanka Andrijić plasirana u javnost s ciljem relativiziranja obilježavanja 80. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca te novih, znanstveno utvrđenih činjenica o odgovornosti Josipa Broza Tita za likvidaciju širokobrijeških franjevaca. Andrijić je, kao i njezin nadređeni politički komesar Veljko Kadijević (koji će četiri i pol desetljeća kasnije, kao savezni sekretar za narodnu obranu, predvoditi agresiju JNA na Hrvatsku 1991.), bila pripadnica 1. dalmatinske brigade.
Oboje su djelovali u smjeru napada prema središtu Širokoga Brijega, a ne prema samostanskoj crkvi. Štoviše, samostanska crkva bombardirana je britanskim i partizanskim zrakoplovstvom, dok je korpusno zapovjedništvo topništva crkvu pogodilo s 310 projektila različitih kalibara. S obzirom na takvu vatrenu moć i nadmoć, nikakav otpor iz samostanskog zvonika nije postojao i nije bio moguć. Svi dokumenti iz arhiva u Beogradu, Zagrebu, Washington D.C.-u, Splitu i Mostaru do kojih sam došao i koje sam analizirao u svojoj doktorskoj disertaciji nedvosmisleno potvrđuju da širokobriješki franjevci nisu bili naoružani, nisu pružali nikakav otpor, nisu postavljali snajperska gnijezda, niti je u samostanu i crkvi uopće bilo prisutno vojnog osoblja, istaknuo je Hrvoje Mandić u izlaganju koje je ustupio redakciji portala Jabuka.tv.
Izvor: jabuka.tv.
