Crvena stijena kod Kiseljaka: 80 godina kasnije — povijest bez pravde
Ajmo ga barem nazvat pravim imenom, ne godišnjicom stradanja već zločina. Ljudi stradavaju u prometnim nesrećama, u poplavama, požarima. Zločin je kad nekog ubijete bez prava na suđenje i obranu. A upravo se to dogodilo prije 80 godina na Crvenoj stijeni u Kiseljaku, komunisti su “oslobađanju” dali novu dimenziju te su života “oslobodili” nekoliko stotina uglavnom Hrvata iz svih krajeva središnje Bosne.
Za pogubljenje je bila dovojna i najmanja sumnja da su imali bilo kakvu vezu s poraženom vojskom. Nisu imali pravo braniti se nit im se sudilo. Jednostavno su pobijeni i to na najokrutnije načine, a zatvor je čekao sve one koji su se usudili progovoriti o kricima očajnika, o dijelovima tijela koje bi im psi donosili pred vrata. Krvnik Rešad Dizdarević godinama je nakon pogubljenja koja je naredio, mirno živio u susjednoj Fojnici. Umro je kao ugledni građanin. I nitko ga ni nakon pada komunizma ne upita kako je i zašto pobijeno nekoliko stotina ljudi, gdje su i zašto se nikad nisu vratili sa saslušanja na koja ih je odvodila UDBA- a! A mi i danas taj zločin zovemo stradanjem. I onda se čudimo kad nam se negiraju zločini i iz proteklog rata, kad ih se naziva sporadičnim incidentima!
Samo je istina put ka trajnom miru, a prvi korak ka istini neka bude nazvati događaje pravim imenom! Za to nikad nije kasno, pa ni 80 godina poslije, pogotovu ako ćemo tako nešto naučiti i promijeniti u odnosu prema žrtvama, u ovom slučaju vlastitog naroda! A povijest k’o povijest, ponavlja se dok ne naučimo! Zar nam to nije dovoljan motiv, da naučimo konačno jer vijenci i svijeće odavno nisu dovoljni…
