Jučer je HRT pustio film “A bili smo vam dobri”, u kojem su hrvatski branitelji opet prikazani kao klošari, ekstremisti, pijanci i mizerije koje se prodaju za lažna obećanja i sitne privilegije, dok je hrvatska mladež prikazana kroz skupinu mladih nacista s kalašnjikovima, koji se spremaju da ubijaju Srbe.
Nevjerojatno je da država daje novac za snimanje ovakvih laži? Ali u Hrvatskoj je sve moguće i otkad je HAVC preuzela radikalna ljevica prije nekih 20tak godina svaki film je isti kao po šabloni. U 90 posto filmova izrugivanje s braniteljima, crkvom, Hrvatima i Hrvatskom.
Navedeni film je komentirao i poznati voditelj i filmoljubac Ratko Martinović:
”Par ljudi mi je preporučilo da pogledam film koji je sinoć pušten na HRT-u i moram priznati da ako želite u jednom jedinom filmu vidjeti sve što ne valja s domaćim filmom, ‘A bili smo vam dobri’ (2021.) je film za vas .
Iako je upitno je li nešto od 72 minute forma dugometražnog filma (ok, 60 min je granica ali…), ovdje je dužina trajanja jedna od rijetkih pozitivnih strana vjerovali ili ne, scenarij je dobio nagradu u Puli, a po mom sudu ovo je jedan od najgorih scenarija koje sam vidio iako je konkurencija vjerojatno ogromna (srećom, ne moram sve gledati) , nevjerojatno površno, nemaštovito, karikaturalno djelo
Dijalozi su toliko infantilni da sve zvuči komično, subverzija i suptilnost ne postoje, gluma je ok koliko je to uopće izvedivo, režija je kaotična i konfuzna…
Branitelji su prikazani kao najveći klošari, kokošari i munjoze (mucavac je najgori lik vjerojatno u povijesti filma), društvena kritika je na razini dnevne politike (plinske boce, stranka se zove MDZ!) kvazi boema u birtiji pored HNK uz tipičnu patronizaciju salonskih ljevičara prema svima koje smatraju manje inteligentnima (jedino naša brija je prava istina), a mladež je retardirana do razine brijanja na osvetničku pornografiju, neonacizam i pušenje loše trave i koju zločesti branitelji odgajaju, omađijaju i na koncu iskvare
Najtužnije je što su kritičari ishvalili, a festivali i nagradili film koji je na razini diplomskog rada i onda se čudimo što nam se svi smiju.” napisao je Rale.
