Anastazja Rubińska, mlada 27-godišnja Poljakinja, napustila je domovinu Poljsku i otišla raditi u Grčku u potrazi za boljim životom. Pogođena lošom financijskom situacijom i brigom za brata, zajedno sa svojim dečkom našla je posao u hotelu. No, njen pokušaj da osigura bolje sutra završio je u nezamislivoj tragediji. Na slobodan dan, odlučila je sama prošetati grčkom obalom, ne sluteći da će to biti njena posljednja šetnja. Oteli su je muslimanski imigranti iz Bangladeša i Pakistana, nasilu joj dali drogu i alkohol, silovali je, a zatim je brutalno ubili.
Anastazja je postala još jedna žrtva stravičnog grupnog silovanja koji se odvija na Europskom kontinentu od strane onih kojima je pruženo sigurno utočište i krov nad glavom. Dok ovakvi zločini ostaju nezapaženi u mainstream medijima ili se bagateliziraju, realnost je da grupna silovanja i nasilje nad etničkim Europljanima od strane imigranata iz kulturno stranih i islamskih država postaju masovna. No, ova tragedija nije izolirani incident, već simptom dubljih problema koji razaraju Europu.
U Francuskoj, Antifa i islamisti zajedno napadaju domove, koristeći kamenje i druge projektile, samo zato što je na kući izvješena francuska zastava. Takvi događaji ukazuju na dublji društveni razdor i rastuće napetosti koje prijete sigurnosti i stabilnosti europskih društava. Dok Europa balansira na rubu građanskog rata, s jedne strane su domaći Europljani, a s druge strane Antifa teroristi, lijevi mainstream i horde divljih migranata.
Vrijeme je da se ozbiljno zapitamo gdje vodi ovaj put neodgovorne imigracijske politike i porasta lijevo radikalnih ideologija. Vrijeme za akciju je sad, jer sutra može biti prekasno. Anastazjin život je izgubljen, ali njezina priča mora poslužiti kao upozorenje svima nama. Ako ne prepoznamo znakove opasnosti i ne poduzmemo korake ka zaštiti naših društava, Europa bi se mogla suočiti s nezamislivim posljedicama.
Pet do dvanaest je, vrijeme curi.
