Manolić je živući primjer dobro organiziranog peglanja imidža, a ujedno prokazuje i svo licemjerje apologeta totalitarizma i socijalizma.
Mediji ga prikazuju kao simpatičnog starca, iako je riječ o gospodaru života i smrti u ratu i poraću, vrlo opasnom pojedincu koji je kasnije krojio i socioekonomsku sudbinu Hrvatske. Spomenuti stogodisnji zlotvor je, prema svjedocenjima, naređivao ne samo ubojstva vec i mučenja koja su im prethodila.
Dokazni materijal takav je da se Manolića tereti za niz masovnih i pojedinačnih ubojstava u kojima je on osobno sudjelovao, odnosno odgovoran i osobno i zapovjedno za niz ratnih zločina koje su počinile partizanske postrojbe te pripadnici zloglasne komunističke tajne policije Ozne u kojoj je potkraj rata i nakon njega Manolić bio zapovjednik u Bjelovaru.
Manolića, koji je 1945. bio načelnik okružne Ozne Bjelovar, terete za zločine nad 120 zarobljenika koje su partizani počinili u šumi Lug. Tamo su ih mučili tako da su im rezali uši, noseve i prste nakon čega su ih ubili. U dokazima stoji i da je Manolić osobno streljao civile.
Zanimljivo je da za sličan profil nacionalsocijalističkih hitmana/nalogodavaca streaming servisi uredno snimaju dokumentarce i privode ih pravdi dok se socijalističkoj agenturi iz nekog razloga progledava kroz prste.
Razlog zašto Manolić i slični nikada nisu kažnjeni je zato što komunizam iz Hrvatske nikada nije do kraja iskorijenjen. Nije nažalost ni u ostatku zapada, samo sto je tamo barem preobucen u novo ruho wokeizma.
Radikalni ljevičari su trenutni pobjednici u kulturološkoj bitci, dominantni narativ je ekstremno lijevo,ostali(zdravo razumni) se etiketiraju kao ekstremisti i marginalci, iz tog razloga drugačiji tretman.
Dokle god režimska glasila simpatiziraju poslijeratne komunističke zločince poput Manolića, znamo da je svijest široke javnosti o komunističkim režimima još uvijek izuzetno niska.
Treba nam suočavanje s prošlošću i partizanskim zločinima.
Izvor:Ratko Martinović/Sapere Aude
