Čini se, međutim, da je panični mainstream u ovoj izbornoj godini potpuno nespreman pristati na svoj potencijalni poraz
Nije slučajno što je globalistički mainstream baš ovih dana počeo pričati o novoj “bolesti X”. Jučerašnji je dan, naime, obilježila očekivana ogromna pobjeda Donalda Trumpa na republikanskim predizborima, čiji pobjednik će se krajem godine sukobiti s jednim od vodećih lica globalističko-progresivne mašinerije, Joeom Bidenom, piše sapere Aude
Čini se, međutim, da je panični mainstream u ovoj izbornoj godini potpuno nespreman pristati na svoj potencijalni poraz. Je li tomu tako jer strepe od toga da će djela koja su počinili kroz posljednje godine tada ugledati svjetlo dana, ostaje za vidjeti, no naslov, primjerice, New York Timesa koji otvoreno tvrdi da su “izbori loši za demokraciju” (link u komentaru) pokazuje da maske te progresivne postdemokratske klike sve više padaju.
Razlika kojom je Trump jučer pobijedio svoje stranačke kolege, neke od kojih možemo promatrati kao mainstreamovsku lažnu oporbu, ukazuje da se vjetar promjene na zapadu uistinu sve jasnije osjeća. Raste broj ljudi koji shvaćaju da im se sudbinama i demokratskim pravima poigravaju nelegitimni društveno-politički akteri, da im se vrijednosti sustavno i planski uništavaju, da se na njihovo mjesto propagandom totalitarnog tipa nameću neke nove protuljudske vrijednosne karikature, te da jaz između njih i političkih elita postaje nepremostiv.
Masovni prosvjedi farmera u Njemačkoj, o kojima mediji gromoglasno šute, također potvrđuju tu evaluaciju, kao što to potvrđuje i očekivani ovogodišnji obrat u sastavu EU parlamenta u korist konzervativaca. Valja pritom biti svjestan opasnosti nemogućnosti prognoziranja kako će globalističke strukture, koje trenutno zadovoljno sjede na tronu gotovo svih zapadnih vrhovnih institucija, reagirati na svoj možebitni gubitak moći. I pripitomljena životinja postaje agresivna kada se osjeti ugroženom, a kamoli bezlična ideološki nabijena, totalitarnim zloduhom opsjednuta masa ljudi s pseudomesijanskim kompleksom, kakva nam trenutna upravlja društvom.
Imajući to na umu, recentni radikalizirani potezi tog već radikalnog globalističkog stroja ne mogu nas začuditi. Skandalozan otvoreno antidemokratski, ali birokratskim novojezikom dobro skriveni, novi WHO-ov “Sporazum o pandemijama”, kojim bi suštinsko odlučivanje tijekom sljedeće pandemije bilo otkinuto od suverenih država članica i predano u ruke te naddržavne nelegitimne tvorevine, zorno ilustrira koje razine je ta radikalizacija dosegnula, odnosno koliko daleko smo otplovili od demokracije u nemirne totalitarne vode. Naše individualne slobode i naš suverenitet u njima bivaju sve više stiješnjeni, iz čega možemo zaključiti da se nalazimo u svojevrsnoj slijepoj utrci između ostvarenja takvih planova s jedne strane, i stvaranja kritične građanske mase koji će te planove kategorički odbaciti s druge.
Ukoliko dozvolimo da se ti neototalitarni zidovi do kraja podignu, dovoljna je jedna iskra – jedna, primjerice, nova pandemija “slučajno” stvorena u labosu, da se globalističke instance, konkretno WHO, pozove na spomenuti sporazum i time nas u sekundama liši naših prava i našeg građanskog suvereniteta, te nas tako i formalno lansira u punokrvni totalitarizam.
Informacije koje potkrepljuju i opravdavaju takav strah na neki su način dostupne svakome, čak i usprkos snažnoj sveprisutnoj cenzuri. Do njih, međutim, nećemo doći ako svoju interpretaciju svijeta još uvijek baziramo na onome što mainstream piše. Čitajući pak između njihovih redaka, ubrzo uviđamo, primjerice, da postoji niz pravovjernih floskula koje se s razlogom kontinuirano guraju u javni prostor, kao što je papagajsko ponavljanje teze o “gradnji boljeg društva” (eng. “build better”), odnosno o tzv. “velikom resetu” (link u komentaru).
Nadalje, jezivom video kompilacijom od riječi do riječi jednakih izjava niza mainstream medija uviđamo i kako u njihovim očima svatko tko se suprotstavlja toj distopijskoj viziji predstavlja “prijetnju za demokraciju”. Ususret prijetnji zvanoj Trump, ta je kolektivna psihoza evoluirala u to da i su sami demokratski izbori u njihovim očima postali prijetnja demokraciji.
Njihovo “bolje društvo” bazirano je, dakle, na demokratskom deficitu, na vrijednosno ispražnjenom društvu s odbačenim identitetskim odrednicama vjere, nacije, pa čak i spola, na raznim interesnim nelegitimnim grupacijama koje po potrebi mogu masovno zarađivati na kreiranim zarazama, potpaljenim ratovima i nametnutim transhumanističkim kreacijama.
Njihov novi totalitarizam koristi demokraciju kao pseudomoralni štit, dok ju istovremeno demolira na način ekvivalentan onima iz prošlog stoljeća. Slijedeći tezu jednog njihovog starog ideološkog uzora, “stari svijet umire, dok se novi u mukama rađa: ovo je vrijeme čudovišta”. Svatko od nas snosi dio odgovornosti za to hoće li čudovišta uspjeti u svojim naumima.
